Adi Rifatbegović: Kad doktor postane kustos

Naporan i odgovoran posao, zahtijeva i adekvatan odmor. Naš sagovornik sam se pobrinuo za ambijent u kojem se rado odmara. Specijalista za plastičnu, rekonstruktivnu i estetsku hirurgiju UKC-a Tuzla , doktor Adi Rifatbegović vlasnik je pravog malog muzeja.

Adi Rifatbegović: Kad doktor postane kustos.

Uz pomoć supruge Sanele godinama skuplja, sortira i izlaže stare bosanske predmete u njihovoj vikendici u tuzlanskom selu Grabovica. Doktor Rifatbegović na pravi način čuva svoje begovsko porijeklo. Inače, doktor Adi potiče i iz trgovačke i veleposjedničke porodice iz Bijeljine.

U svom muzeju, u bosanskoj sobi, ima ćilim koji je njegova nena donijela u miraz prilikom udaje. Osim njega, tu je još jedan ćilim star dvjesto godina. A kakva bi bosanska soba bila bez ibrika, tacni, džezvi, fildžana, šiševa i mlinova za kafu? Sve to ima ova bosanska soba. I to u više primjeraka.

Adi Rifatbegović: Kad doktor postane kustos.

A svaki primjerak ima i svoju priču.

-Određene predmete donio sam nakon rata iz naše porodične kuće u Bijeljini, neke sam skupio „usput“, a i prijatelji su mi mnogo toga poklonili. Svaki predmet ima svoju lijepu priču, i ime koje govori o njegovom porijeklu. Vrijeme i ljudski nemar mnogo vrijednoga su odnijeli, ali ja pokušavam sačuvati barem dio naše tradicije, historije i kulture, govori nam naš sagovornik.

Pokazao nam je i gramofon, ali i radio uređaj iz 1934. godine. Tu su i preslice za vunu, pegle… I oružje ima. Bajoneti, kubure, sablje…

Rifatbegovići nisu zapostavili ni dvorište oko vikendice. Iz bijeljinske avlije dovezao je konjska kola, plug i sijačicu. Također, sami brinu i o voću, cvijeću i pčelama.

-Moja supruga i ja živimo životom kakvim se prije živjelo, i u tom duhu odgajamo i našu djecu. Šteta je što je fond riječi našeg jezika svake godine siromašniji za pokoju riječ. Ne bi trebalo da se stidimo. Trebamo se ponositi riječima kao što su ibrik, sinija, sahan… Upitno je da li će budući naraštaji ikada izgovoriti ove riječi, kazuje doktor.

On i njegova supruga su se potrudili da bar svojoj djeci prenesu dio bosanske tradicije. Uspjeli su u tome. A djeca, Amina i Alli, rado im pomažu oko svih obaveza u vikendici. Doktor Adi je predavač na univerzitetu „Kallos“ i dugogodišnji je član „Rotary Club-a“ Tuzla. Djeca slijede njegov primje
Doktor Adi je i kolekcionar umjetničkih slika koje krase zidove njihovog stana. Slike Meme Derviševića, Mevludina Ekmečića, Rusmira Salihbegovića, Senada Begića mali su dio njihove kolekcije.

Također, doktor se bavi retuširanjem fotografija. Sadrži veliki broj fotografija Bijeljine. U svojoj arhivi ima nekoliko hiljada fotografija, a imao je i nekoliko samostalnih izložbi na kojima je bijeljinsku čaršiju prikazao u punom sjaju. Ponosni je vlasnik impresivne zbirke originalnih sultanovih fermana, buruntija i tapija o vlasništvu nad zemljom.

Na kraju naše priče dok grli svoju suprugu Sanelu, doktor Adi kaže kako bi bilo nemoguće sve ovo raditi bez njene nesebične pomoći.

(Bhreporter)

Podijelite nas :

PREPORUČENO

Donacija za Zvornički.ba
Vaša e-mail adresa: