Biskup Mate Uzinić i vladika Grigorije: Suočavanje sa zločinima je put ka pomirenju

Kako zaliječiti ratne rane u regionu, odnosno provesti proces pomirenja, šta rade vjerski predstavnici, a šta bi trebali političari u ekskluzivnom paralelnom intervjuu za Anadoliju na ista pitanja odgovaraju dubrovački biskup Mate Uzinić i episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije.

Kako zaliječiti ratne rane u regionu, odnosno provesti proces pomirenja, šta rade vjerski predstavnici, a šta bi trebali političari u ekskluzivnom paralelnom intervjuu za Anadoliju na ista pitanja odgovaraju dubrovački biskup Mate Uzinić i episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije.
Vladika Grigorije

Zajedničke ekumenske molitve, kaže biskup Uzinić, između Katoličke i Pravoslavne Crkve su nešto što ne postoji samo ovdje u Dubrovniku nego je između svih kršćanskih crkava i na svim razinama.

“Mi ovdje u Dubrovniku nastojimo razviti dijalog između nas katolika i pravoslavaca koji su ovdje druga po veličini kršćanska skupina. Koja je misija, koje je poslanje toga? Pokušaj, prije svega, moliti da svi budu jedno i tim se pridružiti Isusovoj molitvi. U dvorani Posljednje večere on je molio da svi budu jedno”, kaže biskup dubrovački.

A, onda, kaže biskup Uzinić, “i kroz dijalog, međusobno upoznavanje i odbacivanje predrasuda koje imamo jedni o drugima učinit bar male korake prema zajedničkom jedinstvu”.




“Nekada se znade reći da je jedinstvo nešto što će biti moguće tek u vječnosti. Pa, evo, možda je naša zadaća vječnost već sada unijeti u naše vrijeme i pokušati učiniti da to jedinstvo na onim razinama na kojima je to moguće bude vidljivo i živo već sada. Naravno da to onda čini vjerodostojnijim naše biti kršćani i omogućuje nam da možemo na kvalitetniji način živjeti svoje poslanje. A, i jedni i drugi smo poslani Evanđelje navješćivati svima”, cijeni biskup Uzinić.

Poruka zajedničkih ekumenskih molitvi i besjeda koje izgovaraju na tim molitvama, navodi vladika Grigorije, kako u Rimokatoličkoj katedrali tako i pravoslavnoj Sabornoj crkvi u Dubrovniku, uvijek je ista, na temelju njihove hrišćanske vjere.

Kako zaliječiti ratne rane u regionu, odnosno provesti proces pomirenja, šta rade vjerski predstavnici, a šta bi trebali političari u ekskluzivnom paralelnom intervjuu za Anadoliju na ista pitanja odgovaraju dubrovački biskup Mate Uzinić i episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije.
Biskup Mate Uzunić

“Ali, ista je i u tom pogledu da želimo da se ispuni ona molitva i želja, naša želja gospoda Isusa Hrista da svi budu jedno. Kao što si ti oče u meni, ja u tebi da svi oni budu jedno. Naravno, da se to vidi, da nije ispunjena ta Hristova molitva i želja, a da je na nama da to radimo i da činimo sve kako bi došlo do tog jedinstva. Međutim, u toj svijesti da naša različitost nije toliko bitna ukoliko mi imamo jedno međusobno ljudsko poštovanje. Jer, razlike same po sebi i nisu tako strašne. To sam bezbroj puta ponovio. Ali su podjele opasne”, upozorava vladika Grigorije.

Pokazivanje puta ljudima

Jer, navodi, podjele izazivaju razne ideje kod ljudi, a te ideje mogu da idu dotle dokle su i dolazile kroz istoriju do toga da želi neko onoga drugoga da uništi biološki i fizički.

“I u tom smislu, naša hrišćanska misija morala bi da bude iznad bilo koje biologije, iznad bilo koje zemaljske stvarnosti i da, to nadilazeći, pokazujemo ljudima put. A, to je put uvažavanja i poštovanja drugoga kao samoga sebe. I to nam je naša hrišćanska vjera u osnovi postavila, ne kao neku datost, nego kao zadatost. To je naš zadatak koji treba da ostvarimo, inače naša misija ovdje na Zemlji bit će umnogome defektna bez jednog takvog napora”, stava je vladika Grigorije.

Govoreći o tome da li vjerski predstavnici idu ispred političara u procesu međusobnog pomirenja u regionu, biskup Uzinić je jasan:

“Mi bismo uvijek trebali ići ispred njih kada je ono dobro u pitanju. A, ne bismo se smjeli dati povesti za ono što nije dobro. Dakle, trebali bismo biti poticaj, trebali bismo biti savjest društva. No, mislim da su to, ipak, različite razine. Naša razina molitve, dijaloga, nije nešto što se može kopirati od političke zajednice.”

Ali, cijeni, može biti političkoj zajednici poticaj i članovima političke zajednice da i oni traže svoje načine.

“Politički načini nisu identični vjerničkim, osobito u ovom kontekstu kršćanskim načinima, ali kršćanski vjernički načini mogu biti poticaj političkim. Tako da politika svakako treba pronaći svoje načine da se prije svega na jedan nov način susretnemo ili susretnu s pitanjima prošlosti. Zapravo, da vide koji su putovi za suočavanje s tom prošlošću, njezino prevladavanje kako bi se u sadašnjosti mogli utirati putovi međusobnim odnosima na političkoj razini u budućnosti”, poručuje biskup Uzinić.

Misija političara i sveštenika nikada nije bila na istom pravcu

Misija političara i hrišćanskih sveštenika i hrišćana uopšte nikada, kaže vladika Grigorije, nije bila na istom pravcu, na istom putu.

“Misija političara je da naprave jednu horizontalu koja ustvari njima donosi mogućnost da upravljaju, da vladaju. Nekada su ti političari više prosvećeni i u tom smislu žele da tu svoju horizontalu podignu i na neki drugi nivo, to jest da je uspostave, odnosno da je povežu sa nekom vertikalom. I u tom smislu je razlika među političarima ista kao među vjerskim službenicima. Neki vjerski službenici pokušavaju da se spuste u horizontalu i da tu lakše funkcionišu”, smatra vladika Grigorije.

To je, kaže, bilo kroz istoriju i to će biti dok je ovakvog svijeta i vijeka u kome mi funkcionišemo onako kako funkcionišemo.

“Tako da je poređenje sa političarima uvijek delikatno i nije prijatno sada da mi kažemo, mi prednjačimo. Bilo bi pretenciozno. Isto tako, da kažemo da oni iza nas nazaduju isto bi bilo možda neumjesno. Ali, u svakom slučaju, mi pokušavamo na temelju naše hrišćanske vjere da pokažemo bar primjer. U tom smislu je jako važna naša konzistentnost, odnosno kontinuitet u tome što radimo. Dakle, ne mogu sada tačno da procjenim da li sedam-osam godina mi svake godine ovdje u Dubrovniku u ovom prvom mjesecu se sastajemo ili u našoj crkvi ili u katedrali, čitamo molitve i govorimo ono što najbolje umijemo i možemo”, navodi vladika Grigorije.

U tom smislu, naglašava, pokazuju kontinuitet, nepokolebljivost i uvjerenje da su na dobrom putu.

“Bez obzira što su se za tih osam godina mjenjale političke strukture i u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu, Banjoj Luci, i u Podgorici malo manje. Ali, uglavnom se mjenjaju te političke strukture i mijenjaju se politička strujanja. Međutim, ono što mi vjerujemo, dah, duh i struja u koju mi vjerujemo, ona se ne mijenja. U tom smislu, moramo da pokažemo i tu stabilnost i tu stamenost na tom putu, a to, naravno, ponekad nije lako. Međutim, trpeći sve te udare sa strane, bilo da su oni otvoreni ili podmukli, moramo da izdržimo ukoliko imamo istinsku vjeru u to što radimo”, ističe vladika Grigorije.

Stalni povratak u prošlost znači da nema oproštenja

Biskup dubrovački Mate Uzinić smatra da je dobro i to što se i vjerske vođe i političari suočavaju s tragičnim trenucima naše prošlosti.

“I na neki način pokušavaju kroz te dolaske na takva mjesta, mjesta stratišta, reći da to što se dogodilo nije bilo dobro, da se zato trebamo međusobno izviniti ili tražiti oproštenje ako su članovi našeg naroda i naših vjerskih zajednica sudjelovali u nečemu takvom, a izgleda da jesu. S druge strane, naravno da je dobro kada to i političari uspijevaju napraviti. Jer, bez toga, čini mi se, da ne možemo graditi budućnost. No, ono što bi se moglo dogoditi, a mislim da se polako i događa jeste da ostanemo zarobljenici tih tragičnih događaja i da se stalno vraćamo na to. Mislim da to ne bi bilo dobro da se u budućnosti nastavi. Važno se suočiti sa tim, to sebi priznati, za to pitati oproštenje i oprostiti s druge strane”, kaže biskup dubrovački.

Cijeni da ako se stalno vraćamo na te događaje onda se zapravo nije dogodilo oproštenje niti se može dogoditi istinsko pomirenje.

“To vam je, ja mogu uzeti sliku, kao i u braku. Ako se dogodi nekakav sukob ili recimo preljub u odnosu između muža i žene. Ako onaj povrijeđeni član zajedničke obiteljske zajednice oprosti, onda se ne smije i ne može uvijek ponovno vraćati na taj događaj nego ga mora ostaviti iza sebe. Ako se vraća ponovno na taj događaj, onda taj događaj ostaje motiv međusobne nesloge i razdora i vrlo vjerojatno će brak propasti. Dakle, ne može se graditi zajednička budućnost. Ja bih upozorio da ovo ne znači da trebamo zaboraviti te tragične događaje, niti svoje žrtve i svoje zločine s druge strane. Nego da se stalno ne smijemo vraćati na to i stalno spočitavati onim drugima to što su napravili”, zaključuje biskup Uzinić.

Važno je, smatra, da se jedanput “suoče sa tim i da se mi sa svoje strane suočimo sa tim, a onda da nastavimo živjeti, da ne postanemo robovi i zarobljenici toga”.

“Čini mi se da se nekako na ovom području, odnosno prostoru koji iza sebe ima tragične događaje kako Prvog tako i Drugog svjetskog rata, pa evo i onih naših ratova koji su se vodili u 90-im godinama, ostaje zarobljenik tih tragičnih događaja. I mislim da trebamo naći načina da to prevladamo i da pokušamo graditi odnose ne ostajući zarobljenici toga što se dogodilo”, stav je biskupa dubrovačkog.

Istovremeno, vladika Grigorije kaže da je njegov možda najjači iskorak u životu da je kao predsjednik Međureligijskog vijeća BiH zajedno sa kardinalom Katoličke crkve, muftijom Islamske zajednice u BiH i predsjednikom Jevrejske zajednice u BiH obišao sva četiri stratišta naroda u BiH.

Neki predsjednik da uvijek posjeti neko stratište

“To je bio jedan dan za nezaborav. Preporučio bih svakome, ne samo vjerskim vođama i političarima, nego svakom čovjeku u BiH da ode na stratište onih drugih kao i na stratište svog naroda. Jer, ne možemo nikada da zaboravimo tu činjenicu da smo svi djeca Božija, i da tu nekako nigdje čovjek ne može tako jednostavno u pogledu naše istorije da doživi tu katarzu i pročišćenje očiju, i uma i vida i sluha za stradanje drugoga dok ne dođe na stratiše i ne uvjeri se. Isto tako, kada sam vidio da je hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović posjetila Ahmiće i način na koji ih je posjetila, shvatio sam da je to dobar put”, cijeni vladika Grigorije.




Ne mora, kaže, uvijek sve da bude sa kamerama, da ne mora sve da bude sa pompama i najavama.

“Prosto nekada treba otići u tišini i poklanjati se. To bi bio dobar prijedlog svakom dobrom čovjeku bilo s koje strane, bilo koje vjere, da ode i da nekako se pokloni stradanju onih drugih nacija i vjera, da bi nekako spoznao i samoga sebe i da bi spoznao svoj grijeh i grijeh svoji sunarodnika i da bi nekako mogao da razumije cjelokupni kontekst u kome živimo i cjelokupnu dimenziju tog zla koje se nakupilo u nama i oko nas… Naravno da ljudi treba u svemu tome da koriste razum, da gledaju kako je do toga došlo, ko je do toga doveo, kome to ide u korist, kome to ide na štetu i svaki pametan čovjek doći će do zaključka čini mi se do koga nije teško doći”, ističe vladika Grigorije.

A, to je, naglašava, da je najviše nastradao sam taj narod, jedan, drugi i treći, i da smo najviše štete, odnosno najmanje koristi imali upravo “mi koji tu živimo”.

“I u tom smislu mislim da je to bio jedan veliki iskorak Međureligijskog vijeća BiH i mogu slobodno da kažem da sam, ako nije previše gruba riječ, ponosan što sam u tome učestvovao. Mislim da ću do kraja života nositi trag tog dana koji je za mene bio velika katarza i što smo se na Kazanima tu našli zajedno sva četvorica, što smo se našli na Korićanskim stijenama, Vitezu… To treba nastaviti. Možda bi bolji put bio nastaviti bez velikih galama, pompi, slikanja… I dobro bi bilo da uvijek kada dođe neki predsjednik iz Srbije, RS-a, FBiH da ode tako tiho na neko mjesto da bi mogao da bolje sagleda stvarnost BiH koja je kao što smo već sami svjesni krvava i nesrećna”, savjet je vladike Grigorija.

Priznati zločin

Biskup dubrovački smatra da je poprilično jasna situacija što se tiče Dubrovnika i onoga što se događalo Dubrovniku i onih koji su sudjelovali u tome što se događalo Dubrovniku. Kao što je, navodi, i u nekim drugim situacijama poprlično jasno.

“Zna se tko je bio agresor, zna se tko je bio žrtva. Mislim da je ovdje gradonačelnik Grada Dubrovnika jasno rekao da su oni spremni na dijalog, ali evo traže ispriku. Ništa drugo, nego onaj tko je napravio agresiju da se suoči sa tom činjenicom i da kaže: oprosti, jeste stvarno, napravili smo agresiju, ispričati se i poručiti da želimo graditi nove i kvalitetne odnose u budućnosti. To se dogodilo sa Crnom Gorom. Mislim da Grad Dubrovnik nema nikakvih problema u izgrađivanju svojih odnosa sa Crnom Gorom. To se, nažalost, sa trebinjskog područja, sa područja, iskreno i Republike Srbije u odnosu prema Dubrovniku, pa i prema drugim žrtvama ovog rata koji je za nama, nije dogodilo na jasan način”, zaključuje biskup dubrovački.

Naravno da to, smatra, ometa stvaranje konačnog mira i izgrađivanja novih odnosa koji će ostaviti rat i ratna stradanja za nama.

“Ovdje se zapravo dogodilo da smo mi uspjeli zaliječiti rane. Još se negdje mogu vidjeti posljedica nekih granata i vanjskih ratnih stradanja. Naravno, rane koje su u ljudskim srcima i dušama, one teško zarastaju. Ali, nismo uspjeli izgraditi prave odnose jer ne postoji to suočavanje sa onim što se dogodilo”, kaže biskup Uzinić.

Dakle, naglašava, Dubrovnik stvarno nije nikoga napao. Samo se, kaže biskup, branio, bio je napadnut.

“Mislim da je pitanje pristojnosti to priznati. Onaj tko je uostalom vodio tu politiku – ne moraju to biti ljudi koji sada vode grad Trebinje ili su s tog područja, nego oni koji su vodili tu politiku u prošlosti – vodili su pogrešnu politiku, radili su pogrešne poteze, napravili su zločin. Za njega se treba ispričati i idemo dalje. I mislim da je to put, ne samo na području Dubrovnika i Trebinja nego i na području svih republika bivše Jugoslavije koje su iz te države morale izići kroz rat i ratne sukobe”, poruka je biskupa Uzinića.

Vladika Grigorije kaže da ono što su radili rimokatolici na čelu sa biskupom, redovnici i redovnice iz Biskupije dubrovačke, što su radili oni iz Zahumsko-hercegovačke i primorske eparhije, njeni sveštenici, monasi i monahinje jedan zaista neopisiv primjer jednostavnog pomirenja.

Činiti sve da se zlo ne ponovi

“Dakle, mi smo bili kod njih gosti i to ne ja jedan, nego nas mnogo, isto tako došla je jedna veća grupa od 70 ljudi kod nas pa smo bili po manastirima, zajedno smo ručali, zajedno smo pričali, zajedno smo pjevali, zajedno smo razgovarali, zajedno smo imali jedno-dva akademska predavanja. Jedno su držali oni drugo mi, u kojim smo, odnosno gdje smo imali ozbiljne teme da razmotirimo. Mislim da je to put koji je prosto dobar. Ali, mi nemamo tu moć da stvari dovodimo do kraja. Nemamo fizičku moć. U tom smislu bi političari mogli malo da otvore oči i da vide šta znači zatvoriti se, šta znači otvoriti se. U tom pogledu je vrlo čudna jedna pojava, da ne znam, ljudi iz Trebinja dolaze u Dubrovnik na koncerte, brojne događaje, s druge strane ljudi iz Dubrovnika masovno idu za vikende da obave razne poslove u Trebinje i nekako mi se čini da naši političari s obje strane svom silom nastoje da zatvore oči pred tim činjenicama”, navodi vladika Grigorije.

I u tom smislu, cijeni, bi dobro bilo kada bismo mi shvatili da nema ništa bolje nego da se što više otvorimo jedni za druge, da što više jedni sa drugim razgovaramo, da jedemo jedni sa drugima, da pričamo jedni sa drugima.

“Pa, ako je nekada taj razgovor i težak, treba ga izgovoriti da ne bi on u nama stvarao neku grudvu ili ne daj Bože neku novu bombu. Sve to treba činiti da se ne bi ponovilo zlo. Zlo može doći i sa ove i sa one strane, ali zlo je zlo ma ko ga činio. I nećemo mi sada biti tu previše srećni ako nekom kažemo ti si zločinac, a ja nisam. Nego je stvar u tome kako spriječiti i kako izliječiti i kako dovesti do te tačke da niko ne bude zločinac i da se, prije svega, ne ponose ljudi zločinom, a kamoli da dođemo do te tačke da se stidimo zločina. Ukoliko budemo došli do te tačke, onda je to već put kada ćemo sprečavati nove zločine. I to je ja mislim ozbiljna misija. Sve drugo je politikantstvo i diletantizam u pogledu na život”, poruka je vladike Grigorija.

(faktor)

Podijelite nas :