Dabrovi stanuju na priobalju Drine u reonu Kozluk-Šepak

U priobalju Drine, u pojasu od desetak kilometara od Kozluka do Šepka, nastanili su se dabrovi! Smatra se da ih trenutno ima između pet i deset parova, koji obitavaju u rijeci i pored nje.

Dabrovi stanuju na priobalju Drine u reonu Kozluk-Šepak
FOTO: Ilustracija

Prvi koji su otkrili ove glodare bili su lovci, članovi LU „Soko“ iz Kozluka koji su počeli da pričaju o pojavi dabrova na Drini nakon što su primijetili tragove njihovog marljivog rada. U Donjem Šepku, na lokalitetu Debela Međa, gdje je tok Drine stvorio šljunkovito ostrvo, u društvu grupe lovaca iz kozlučkog udruženja mogli smo da se uvjerimo u prisustvo ovih životinja. Oglodano i oboreno drveće te na pijesku vidni tragovi njihovog kretanja upečatljiva su slika i dokaz da je ovaj prostor okupirao nesvakidašnji glodar. Milosav – Mićo Lazarević, iskusni lovac iz Donjeg Šepka, kaže da dabrove redovno viđa kad god se nađe na rijeci.

Dabrovi stanuju na priobalju Drine u reonu Kozluk-Šepak
FOTO: Debela Međa Šepak- preuzeto od Lovačke novine

Ogoljeno drveće na rijeci Drini

– Baš ovdje na lokalitetu Debela Međa bila su povijena i načeta stabla. Znali smo da je to posljedica prisustva nekih glodara. Kad se poslije nekoliko mjeseci korito Drine smanjilo, vidio sam tragove po pijesku i dva dabra u plićaku – govori popularni Zebec.

Osnovni stanišni uslov za dabrove je stalna i dovoljno duboka voda od najmanje 30 centimetara. Ukoliko nastanjuju manji vodotok koji ponekad postaje previše plitak, na njemu, pričaju naši sagovornici, izgrade branu kako bi obezbijedili dovoljan nivo vode i zaštitili ulaz u nastambu.

– Slušali smo da su, poslije mnogo godina, dabrovi stigli na neka područja Republike Srpske i FBiH, gdje su svojevremeno i boravili, ali da se nastane ovdje kod nas, na rijeci Drini je veliko, ali svakako prijatno iznenađenje – ističu lovci.

Predsjednik LU „Soko“ iz Kozluka Rade Stević kaže da se radi o novoj vrsti životinja na ovom prostoru.

– Očigledno da dabru odgovara ovo novo stanište. Drago nam je što su dio našeg podneblja. Zakon dabra tretira kao stalno zaštićenu divljač i mi, lovci, ćemo sve učiniti da ih zaštitimo, da se osjećaju bezbjedno i da se što duže zadrže u ovom kraju – naglašava Stević.

Slično besjedi i glavni lovovođa u kozlučkom udruženju Milan Stjepanović Ćepalo.

– Prisustvo ovih životinja je jedan od pokazatelja da nam je rijeka čista, jer ovaj glodar neće da boravi u zagađenoj vodi. Dabrovi su, generalno, korisne životinje i povoljno utiču na cijelu okolinu, tako da ih doživljavamo na poseban način – ističe Stjepanović.

I u ataru Kozlučkog polja dosta je „obrisa“ prisustva dabrova. Ovi glodari „napali“ su topole, breze i drugo drveće koje se nalazi tik uz obalu Drine.

– Pojavili su se na više lokacija na ovom području. Pogoduju im bare od šljunkara, gdje su našli svoje utočište. U početku nismo vjerovali da se radi o dabrovima, koje su prvi primijetili članovi naše sekcije. Sada ih sve češće viđamo i u nama, lovcima, imaju prijatelje i zaštitnike – priča dugogodišnji lovac iz Kozluka Miro Perić.

Jedan od najiskusnijih lovaca iz Kozluka Esad Hadžić, koji je na polovini sedme decenije života, sjeća se da su svojevremeno ovdašnjim rijekama krstarili bizonski pacovi.

– Nekad je bio unosan lov bizonskih pacova zbog jako cijenjenog krzna. Više se, međutim, niko i ne obazire na tu vrstu životinja. Ovo sad sa dabrovima predstavlja iznenađenje, jer se radi o novoj životinjskoj vrsti koja, razumljivo, izaziva sve veću znatiželju ovdašnjih ljudi koji žele da ih vide i uživaju u njihovoj igri – kazuje stari lovac.

Ljubitelji prirode smatraju da porodica ovog glodara u pojasu rijeke Drine, od Kozluka do Šepka, broji između deset i dvadeset jedinki.

Dabrovi su isključivo biljojedi, ljeti se hrane sočnim zeljastim biljem u vodi ili neposredno na obali. Obaraju drveće, ali ono meko, kao što su breza ili topola. Njihov glavni neprijatelj je čovjek, a od prirodnih neprijatelja to su vukovi ili medvjedi. Evropski dabar u prosjeku živi od sedam do osam godina, a neki stručnjaci smatraju da može doživjeti i 20 godina.

Dabrovi stanuju na priobalju Drine u reonu Kozluk-Šepak
Zvornički lovci iz LU “Soko” Kozluk na obalama Drine

Evropski dabar

Evropski dabar nekada je nastanjivao sve vode od sjevera do juga evropskog kopna. Početkom 20. vijeka opstao je samo na četiri odvojena lokaliteta, u južnoj Norveškoj, na rijeci Labi u Njemačkoj i u Poljskoj, na donjem toku Rone u Francuskoj i u Rusiji. Iz BiH dabrovi su nestali u drugoj polovini 19. vijeka zbog velikih izlova i potražnje za krznom, mesom i mašću, ali i bolesti. Ideja o ponovnom naseljavanju dabra u BiH začeta je 2004. godine.

Pokretač je bilo Udruženje šumarskih inženjera i tehničara sa Šumarskim fakultetom u Sarajevu. Pomogla im je vlada pokrajine Hesen u Njemačkoj donacijom dvadesetak dabrova. Time je BiH postala 26. zemlja u Evropi koja je vratila dabra na nekadašnja staništa. Kao prvi lokalitet za ponovno naseljavanje dabra odabrana je rijeka Semešnica kod Donjeg Vakufa. Poslije toga, nekoliko porodica pušteno je u Sokočnicu kod Šipova, a zaboravljeni glodari nastanili su se i u blizini Gradiške, te na rijeci Ukrini kod Dervente, kao i još nekim lokacijama.

(lovcirs.com)

Podijelite nas :