Koščo, Čulje, Berba, Šoka, Vijali, Šumi, Đedo, Lima, Brazil, Poki… bila su najčešće izgovarana imena ljubitelja fudbala iz Podrinja prije 20 godina. Fudbalske legende pomenutih nadimaka ponovo su se okupili juče u Kalesiji.
Sportisti koji su zbog svojih igara u periodu od 1996.godine do 1999.godine u dresu FK Drina 93 dobili mitski i legendarni status među svojim zemljacima koji su voljeli fudbal i u tom periodu živjeli na području današnjeg Tuzalnskog kantona juče su se ponovo okupili nakon 18 godina od gašenja ovog sportskog kolektiva.
Među prisutnima nije bilo Amira Hamzića-Brazilca, Samira Muratovića i Ferida Berbića koji i pored velike želje da stignu u Kalesiju nisu to uspjeli zbog obaveza na poslu, avio karti, ali su obećali da će doći sljedeće godine.
Ibro Mahmutović i Meša Dardagan inicijatori su ovog okupljanja koje je bilo tradicionalno do prije pet godina. Tradicija se obnovila i prema rezultatima trećeg poluvremena najvjerovatnije će se i nastaviti. U razgovoru sa Mahmutovićem, trenerom omladinskih selekcija u nekadašnjoj Drini i Mešom Dardaganom sekretarom ovog Kluba saznajemo da je inicijativa davno pokrenuta.
Svi se mi susrećemo na raznim djelovima TK-a, Podrinja, Evrope i Svijeta i uvijek je glavna tema period u FK Drina 93. Period iskrene ljubavi prema sportu niko od članova ovog kluba u bilo kojoj selekciji, bilo kojem organu nije zaboravio i taj period nosi kao jedan od najljepših u svom životu. Proljetos smo odlučili da se okupimo, a Ibro je na sebe preuzeo obavezu da obezbjedi mjesto odigravanja. Meša je obavjestio većinu članova i rezultat je ovo danas. Oko 50 biviših fudbalera, trenera,članova Uprave ponovo su na jednom mjestu. Prelijepo i jako emotivno za sve nas, kroz razgovor kažu Dardagan i Mahmutović.
Mirzet Krupinac, popularni Čulje bio je miljenik među navijačima zvog svoje požrtvovanosti. Svi su za njega tvrdili da on ide glavom na loptu gdje mnogi ne smiju nogom. Zbog svog znanja i hrabrosti u igri dugo godina je nakon gašenja Drine bio glavni stub odbrane Sarajeva. Odazivao se i pozivima u A selekciju reprezentacije BiH, a karijeru je nakon Sarajeva nastavio u drugoj ligi Austrije.
“Emocije su jake, teško je bilo šta govoriti. Presretan sam što sam vidjeo meni drage ljude iz meni najdražeg perioda života. Ovaj susret pokazuje da je to bila iskrena ljubav prema fudbalu i sportu. Ima nas još više, ali životne obaveze često nas spriječe i kada to ne želimo. Ovo ćemo ako Bogda sigurno nastaviti i održavati ovu tradiciju. Možda pokušamo naredne godine okupiti se i u Zvorniku ili nekom drugom dijelu Podrinja i tako barem simbolično ostvarimo naš prvobitni cilj kada je Klub osnivan, a to je da se vratimo u Zvornik i igramo naše utakmice.”
Hvala Ibri i Meši na ovoj inicijativi i organizaciji. Nadam se da će se naredne godine odazvati i veći broj ljudi iz nekadašnje nam Uprave koji su nas vodili u tim godinama poslije rata. Rekao je Krupinac.
Beriz Hamzić kao junior pomalo je uskako i u prvi tim. Skoro dvadeset godina poslije Hamzić kaže: Bilo je to najljepše doba mog života. Nije bilo bitno šta ću jesti hoću li tog dana imati što jesti, koliko je bilo važno stići na trening i otići gledati prvi tim Drine i navijati sa prijatlejima. Poslije toga nastavio sam sebaviti fudbalom, ali takvog rahtluka nikad više nije bilo. Prisjetio se Hamzić.
Mensur Kahrimanović popularni Koščo bio je dugo godina najbolji veznjak i desetka tadašnjeg fudbalskog šampionata BiH.
Perfektan tehničar na sredini terena igao je u oba smjera i oduševljavao navijače Drine, ali i protivničke. Gospodin na terenu, zvali su u to vrijeme Kahrimanovića, a primjerena momak van njega bio je uzor mnogim fudbalerima koji su počinjali svoje fudbalske karijere.
Ne volim ja govoriti, uvijek sam više volio da igram, kaže Kahrimanović uz svoj osmjeh koji je bio njegov zaštitni znak i u vrijeme aktivnog igranja.
Prelijepo, svi smo emotivni i ovo nam je bilo više nego potrebno. Mnoge ljude nisam dugo vidjeo i prelijep je osjećaj ponovo sresti prijatelje s kojima je čovjek odrastao. Nadam se da će se ovo nastaviti. Na pitanje da li bi šta mjenjao u svojoj karijeri koju je nakon Drine nastavio u Budućnosti iz Banovića koju je vodio do nastupa u evropskim kupovima, Kahrimanović je kratko odgovorio:
Ne, ne bih apsolutno ništa. Prezadovoljan sam svim što sam doživjeo u svom životu.
Najdraži gol mu je kao i većini Podrinjaca:
Onaj volej protiv Slobode na Tušnju za 1:0 kada smo igrali sa deset fudbalera. Rekao je Kahrimanović i dodao:
Nadam se da se vidimo do godine u još većem broju.
Juraldžići i Hamzić Beriz
Rezultati trećeg poluvremena će biti vidljivi tek naredne godine stav je većine prisutnih. U trećem poluvremenu na stadionu su se uz piće i mezetluke družili bivši fudbaleri Drine i Bosne Kalesije te rekreativaca Zuxa.
Iskreno se zahvaljujemo kolegama iz Kalesije i Neon televiziji koji su propratili ovaj dogašaj i napravili prelijepe fotografije.
Rezultat utakmice je potpuno nebitan u ovom okupljanju.
Jedna od najljepših fudbalskih priča zasigurno je FK Drina 93. Za nadati se da će neka ozbiljna medijska kuća angažovati podrinjske novinare da snime dokumentarac o ovom Klubu koji je bio pokret, Pokret koji je okupljao i zbližavao ljude kroz sport i igru.
(Zvornicki.ba)
