Milorad Marinković iz Roćevića veći umjetnik sa dlijetom nego sa puškom

Lov, ribolov i duborez tri su ljubavi Milorada Marinkovića, dugogodišnjeg lovca, člana LU “Soko” iz Kozluka. Zadovoljstvo je, veli, našao u ova tri hobija. U lovu je zbog druženja i prirode, pecanje na obali Drine ga odmara, a u obradi drveta – uživa!

Milorad Marinković iz Roćevića veći umjetnik sa dlijetom nego sa puškom

U Roćeviću, tik uz drumsku saobraćajnicu Zvornik – Bijeljina, nalazi se porodična kuća Marinkovića. Milorada zatičemo s unukom Nikolom, budućim konobarom, a možda i duborescem.

– Ovo je moj omiljeni kutak, gdje dnevno provedem po nekoliko sati – dočekuje nas Milorad u radionici prepunoj raznovrsnog alata i mašina za obradu drveta. Vođen nepresušnom, bogatom maštom i vještim rukama, Marinković se već odavno bavi duborezom i izradom predmeta od drveta. Svoje majstorije izvodi na drvetu hrasta, bagrema, oraha, trešnje, šljive i lipe. Posebna preokupacija su mu ikone, ploske i razne vrste buradi. Sve je, kaže, počelo u rodnom Lokanju, još od dječačkih dana, kada se, kao učenik četvrtog razreda osnovne škole, zainteresovao za predmete od drveta. Čuveni majstori u selu su bili Miloradov pradjed, djed i otac, koji su radili kace i burad za rakiju.

Milorad Marinković iz Roćevića veći umjetnik sa dlijetom nego sa puškom
– Naša kuća je bila najpoznatija u okolini po drvenim kacama od 20 do 30 kazana šljive – priča Milorad, koji je nastavio porodičnu tradiciju dobrih majstora za predmete od drveta.

Štaviše, kada se 1978. godine otisnuo na privremeni rad u Švajcarsku još više se zainteresovao za izradu omiljenih predmeta od drveta. U Faidu, gdje se zaposlio, u blizini stana iznajmio je jednu malu prostoriju koju je pretvorio u radionicu. Poslije napornog rada, trenutke predaha provodio je rezbareći ikone i praveći ploske.

– Radio sam isključivo iz hobija i ličnog zadovoljstva kako bih prekratio vrijeme između radnih obaveza jer jednostavno, takav mi je gen, nisam mogao da mirujem – priča Marinković.

Kako kaže, radi malu i veliku burad, od tri do 100 litara, ploske su od jednog do dva litra, dok na ikonama preovladavaju likovi svetaca.

Ploske izrađuje od šljivovog drveta, bagrema i trešnje, za izradu buradi su najbolji hrast i bagrem, a za ikone koristi lipu ili orah.

– Najpodesnije drvo za figuru je lipa – objašnjava Milorad, dodajući da je glavni alat u duborezu dlijeto, a naš sagovornik kaže da ih na tržištu ima više od 100 različitih.

Često radi i po nekoliko sati dnevno, ali ima dana kada nema inspiraciju. Onda samo posmatra drvo i zamišlja šta bi u onim šarama moglo da se rodi. Izrada ikona je najzahtjevnija, a svakako najteži je početak, kada ispred sebe ima prazan predmet drveta. Tek kad nastanu prve konture lika, onda je sve stvar finesa, objašnjava.

– Sve je u glavi čovjeka, mora da postoji veza očiju, mozga i ruku. Kako, to niko odgonetnuti ne može – naglašava Milorad.

Kada radi ikone, neprikosnoveno pravilo kojeg se drži je da lik svetitelja i ruka koja daje blagoslov moraju da budu vjerni originalu. Tu ne smije da bude improvizacije, kazuje Marinković, koji i na početku sedme decenije nastavlja da svojom maštom i vještim rukama “putuje” kroz drvo, rezbareći filigranske šare, likove svetaca, manastira, crkava, srpska znamenja…

– Sve što sam uradio krasi domove mojih prijatelja jer zato, na kraju, i radim, da druge učinim srećnim – tvrdi Milorad.

Svoje majstorije iskazuje i u stolarskim poslovima: kuhinje, enterijeri, stolice, sve što je od drveta inspirativno je za ovog 62-godišnjaka. On je, jednostavno, čovjek koji ima zlatne ruke. U svom domaćinstvu trenutno posjeduje 15 kubika hrastovine, sječene još 1990. godine, tako da će, kako kaže, još dugo uživati u svom omiljenom hobiju, samo da ga zdravlje posluži.

Kada nije u Švajcarskoj Milorad najviše vremena provodi u Roćeviću, u svojoj radionici, ali i u lovu i ribolovu.

– Lovac sam od 1984. godine, uglavnom zbog druženja – ističe Marinković, dodajući da u lovačkim vještinama najviše voli da se oproba sa lisicama.

U tome mu pomažu i dva lovačka psa, petogodišnji posavac Lasa i trogodišnji balkanac Lisa. Zajedno su, kaže, prokrstarili mnoga lovišta u priobalju Drine.

– Oni su moji vjerni pratioci u lovu, ali i ovdje na porodičnom imanju dosta se družimo – ne skriva Milorad ljubav prema svojim ljubimcima, dodajući da u svom domaćinstvu, kao rijetko koja porodica u ovom dijelu zvorničke opštine, posjeduje i morske kokoške, popularne morke, kao i malu ukrasnu živinu “kikirize”, koji svojom ljepotom savremeno dvorište Milorada Marinkovića čine baš prijatnim za boravak i življenje.

Krst poklonio crkvi
Milorad Marinković je i ktitor Hrama Rođenja Presvete Bogorodice u Glavičicama kod Bijeljine. Ovom pravoslavnom objektu je svojevremeno poklonio drveni krst koji krasi oltar crkve u ovom naselju na razmeđi donjeg Podrinja, podbrđa Majevice i Semberije.

Suveniri za lovce
Jedan broj Miloradovih radova završio je i u kućama njegovih kolega lovaca u ovom dijelu Republike Srpske.

– Najtraženije su ploske i ikone. Ljudi žele da imaju ove drage suvenire u svojim domaćinstvima – kaže Marinković.

Milorad Marinković iz Roćevića veći umjetnik sa dlijetom nego sa puškom

(Lovački savez RS)

Podijelite nas :