Snježana u zemlji mina

Topao je jesenji dan na farmi u blizini Doboja, u centralnoj Bosni i Hercegovini. Lišće i visoka
trava oko farme šušte na prohladnom vjetru, ali je sunce neumoljivo i ne dopušta hladnoći da se
odomaći. Jedna žena sakuplja kukuruz na klipu u polju i pakuje ga u vreće. Jednom kada se
kukuruz osuši, poslužit će da se nahrane životinje, dok će se slatki bijeli primjerci pojesti za
doručak. Većina ljudi ovdje voli pojesti kukuruzu uz jogurt ujutru.

Snježana u zemlji mina
Snježana

Žena, Snježana, pakuje vreće sa kukuruzom u prikolicu motokultivatora, i sa nešto poteškoća,
penje se na sjedište vozača. Snježana je sa trinaest godina izgubila nogu u eksploziji nagazne
mine i od tada hoda i vozi sa poteškoćama.
“Nakon što smo, tokom rata, izbjegli iz sela, boravili smo na jednoj napuštenoj farmi. Tog jutra,
kada sam izgubila nogu, išla sam da odvežem konje i nagazila sam na minu.”

Ona smatra da je motokultivator od izuzetne pomoći njenoj porodici, jer će im poslužiti da bolje
obrađuju zemljište, i da prikupe plodove na jesen. Motokultivator je njenoj porodici doniran kroz
projekat „Integrisana socio-ekonomska podrška žrtvama mina u BiH” koji finansira Evropska
unija, a ko-finansiraju World Vision Austrije i partnerske općine.

Cilj projekta je pružiti ekonomsku i socijalnu podršku za 200 žrtava mina i njihovih porodica u BiH, te da se potrebe i mogućnosti žrtava mina učine vidljivijim. Projekat implementira World Vision u partnerstvu sa Organizacijom amputiraca UDAS.

Snježana i njena porodica posjeduju plastenik u kojem uzgajaju povrće za cijelu porodicu.
“Motokultivator će nam pomoći pri obrađivanju zemlje kako bi uzgojili još više povrća. Nadam se
da ću mali dio toga moći i prodati”, kaže Snježana.

Snježana u zemlji mina

Mnogo je žrtava mina u Bosni i Hercegovini. Neki od povrijeđenih su nakon povrede preživjeli,
ali su izgubili dijelove tijela. Od 1992. godine, oko 8.386 ljudi je nastradalo od mina u BiH, od
kojih je 1.758 ljudi povrijeđeno nakon rata. Tokom proteklih 25 godina, realizovani su mnogi
projekti koji su finansirani od strane NVO-a i države, kako bi se pružila pomoć žrtvama mina.
Sada, država BiH pruža zdravstveno osiguranje i finansira protetička pomagala za preživjele od
mina.

Međutim, Snježana je nepoverljiva prema politici. Ona osjeća da političari iskreno ne brinu o
preživjelima nakon miskog incidenta, već umjesto toga koriste veliki broj ljudi koji su stradali
kako bi ostvarili svoje političke ciljeve. “Ja ne osjećam empatiju u njihovim riječima, već, što je veći broj žrtava, u većem omjeru ga mogu koristiti jedni protiv drugih. Boli me vidjeti da ne misle
o patnji žrtava mina”, žali se Snježana.

Još uvijek postoji preko 1000 kvadratnih kilometara neočišćenog područja u BiH. "Ono što smo učinili našoj djeci i kako smo zatrovali zemlju je strašno, kaže Snježana. I još je tužnije što nismo naučili iz tog iskustva. Mi suosjećamo samo sa žrtvama vlastite nacionalnosti i vjeroispovijesti.

To je ono što je ružno. Snježana, koja je imala trinaest godina u trenutku nesreće sa minom, sada ima trinaestogodišnju kćerku. Dio područja u kojem Snježana živi sa porodicom još uvek nijeočišćen od mina. “Moja djeca ponekad žele plivati u rijekama koje okružuju ovo selo, a ja im to ne mogu dozvoliti. Previše se plašim, jer se sa kišom i povećanim dotokom vode mine kreću i
ostaju aktivne duže vrijeme. Moja djeca su bili svjedoci moje boli, ali ja ne želim da tu bol iskuse
lično.”

Svoje mladosti se Snježanja prisjeća kao teške i pune želja. Gledala je kako njene školske
drugarice prate modu, nose suknje i osećala se izolovanom.”Ne želim da se moja djeca
osjećaju izolovanim. Trudim se da ih naučim da je život lijep, sa svim što ima za ponuditi,
usponima i padovima. Ako mi je Bog ovo dao, onda su moja deca takođe došla od Boga, a oni
su moj blagoslov.”

Snježana u zemlji mina
Ovo užasno iskustvo je obilježilo Snježanin život i život njene porodice. Borba za vlastiti spokoj
je bila teška i trajala je dugo vremena, kojeg se Snježana još uvijek trudi zaboraviti. Međutim,
dok sa svojom kćerkom sjedi na motokultivatoru, i dok se zrake sunca probijaju kroz lišće i
igraju na njihovim nasmiješenim licima, čini se da je Snježana našla sreću koju je tražila.
“Svakog jutra, kažem svojoj djeci, pogledajte nas, svi smo živi i zdravi i imamo jedni druge.
Budite zahvalni za to”.

(Za World vision tekst napisala Nejra Baltes)

Podijelite nas :

PREPORUČENO

Donacija za Zvornički.ba
Vaša e-mail adresa: