Vidovdanske službe danas su služene u svih 18 zvorničkih parohija i 13 crkvenih opština, s tim da pod zvorničko namjesnštvo pravoslavne crkve spadaju i dvije parohije sa teritorija opštine Šekovići.

Vidovdan obilježen i u Zvorniku
FOTO: Arhiv

Ovog vikenda je u Zvorniku organizovan i Vidovdanski sabor kojem je domaćin bilo kulturno-umjetnicko društvo Sveti Sava Zvornik. Na ovom tradicionalnom saboru ove godine u goste su stigla kulturno-umjetnicka društva iz Srbije i svojim nastupima uljepšali doček Vidovdana u Zvorniku.




Vidovdan obilježen i u Zvorniku

Ovaj praznik je od posebne važnosti za srpski narod u BiH, ali i za sve Srbe u svijetu, pa tako i za Srbe u Zvorniku. U nastavku možete pročitati nekoliko zanimljivosti o današnjem pravoslavnom prazniku i datumu kroz istoriju.

Vidovdan je nepokretni verski praznik koga praznuju Srpska pravoslavna crkva (15. juna po julijanskom kalendaru, 28. jun po gregorijanskom) i Bugarska pravoslavna crkva i jedan je od najvećih srpskih praznika. Kod Srba je poznat pod nazivom Vidovdan, a kod Bugara Vidovden ili Vidov den.

Značaj Vidovdana za srpski narod proističe iz istorijskih događaja koji su vezani za taj datum. Od svih je najznačajniji Kosovski boj, pogibija kneza Lazara (1371-1389) i tzv. propast Srpskog carstva, pa se tog dana, pored svetog Amosa, od početka 20. veka slavi i crkveni praznik Svetog velikomučenika kneza Lazara i svetih srpskih mučenika.

Vidovdan obilježen i u Zvorniku




O poreklu narodnog naziva za ovaj praznik postoji više verzija, ali nijedna nije dokazana odnosno potvrđena. Po jednoj je ovaj praznik nastavak slavljenja slovenskog paganskog božanstva Svetovida, koji je bio bog obilja i rata i koji je možda bio srpski vrhovni bog. Po drugoj interpretaciji su poštovanje svetog Vida (lat. Sanctus Vitus) doneli sa sobom nemački katolički rudari Sasi, a njihov svetac je prilagođen lokalnom stanovništvu. To tumačenje se može lako pobiti kada se uzme u obzir da je ovaj praznik poznat i kod Bugara iako Bugarska nikada nije bila pod uticajem Rimokatoličke crkve, takođe ne treba sv. Vida isključivo dovoditi u vezu sa rimokatoličanstvom, jer je on ranohrišćanski svetac, koji se poštovao još pre podele hrišćana na pravoslavce i katolike. Međutim treba imati u vidu da su u Polablju gde je takođe poštovan Svetovid, njegova svetilišta mahom zamenjena crkvama posvećenim svetom Vitu, što upućuje na zaključak da je kult poštovanja staroslovenskog paganskog božanstva Svetovida zamenjen kultom sv. Vitusa (t. j. kod zapadnih Slovena kultom sv. Vita, a kod južnih Slovena kultom sv. Vida). Kod Srba i Bugara koji iako priznaju sv. Vida, kao ranohrišćanskog sveca, ovaj dan se poštuje više kao narodni praznik Vidovdan.

Vidovdan obilježen i u Zvorniku

Možda je najbliže istini to što je kod Trojanaca Vid bio deo izvornog Svetog Trojstva. Trojstvo se sastojalo od: Stvoritelja, Održitelja i Uništitelja života. Oni su tri funkcije Boga, Njegovi pojavni oblici, pa su stoga smatrani Njegovim neodvojivim delovima. I dok su Održitelj i Uništitelj života delovali samo u trenutku stvaranja, odnosno uništenja, dotle je Održitelj bio uz čoveka sve vreme njegovog postojanja. Zbog toga je On bio najviše slavljen u narodu. Verovalo se da svaki greh, makar i najmanji, vodi čoveka u sigurnu smrt. Zato je Održitelj života bio uvek uz čoveka, kako bi video svaki njegov greh i kako bi mu odmah opraštao. Jedino tako čovek uspeva da opstane u životu. Pošto je video sve, Ordžitelj je rado zvan i Vidom. On je takođe, da bi ispunio svoju funkciju održanja života, lečio (vidao) čoveka i davao mu neophodna znanja (uvide). On nije bio “sveti”, jer je bio više od Sveca. Krst sa 4 znaka “S”, koji je i danas deo srpskog grba je upravo simbol Vida. Jer znakovi “S” gledaju na sve četiri strane sveta – simbolizujući tako Vida koji gleda svud i vidi sve. Znakovi “S” su unutar krsta, a krst je oduvek bio simbol svetlosti Božje – Ilijine. (Ime Il – Ilija je inače najstarije ime za Boga. Od Ila(Ilija) dolazi i ime jevrejskog vrhovnog Boga Eli, odnosno muslimanskog Ilah – Alah.) Krst sa 4 “S” nam dakle otkriva istinu da je Vid deo Boga Ilije. Zbog toga je Vid Imanuil, jer je On iman-u-Iliji. To što se Vidovdan slavi i danas kod Srba i Bugara nije ništa neobično, jer su u oni ostatci severnog dela starog trojanskog carsva. Kroz istoriju su bili poznati i kao Tribali – Trojični Beli, ili kao Tračani. Tračani je pogrešan naziv, jer su Rimljani teritoriju centralnog Balkana zvali Trakija ne po Tračanima, već po Trajanima, odnosno Trojanima.

Vidovdan je fiksni praznik koji Rimokatolička crkva obeležava 15. juna i posvećen je sv. Vidu (lat. Sanctus Vitus, u prevodu sa latinskog sveti Vitus, t. j. sveti Vid), a sam kult sv. Vida je bio vrlo jak na Jadranskom primorju. I danas na Jadranskom primorju postoje toponimi i hramovi koji nose ime sv. Vida, a sv. Vid je i zaštitnik grada Rijeke (ital. Fiume, u prevodu sa italijanskog reka(na ijekavskom govoru rijeka)) koja Vidovdan (15. jun) obeležava kao dan grada (potrebno je skrenuti pažnju da zvaničan datum Vidovdana nije 28. jun, već 15. jun, samo što taj 15. jun zbog razlike u kalendaru pada na 28. gregorijanski jun, kao što i Srpska Nova Godina čiji je zvaničan datum 1. januar pada na 14. januar, jer se SPC pridržava julijanskog, a ne gregorijanskog kalendara).

Ovo su neki od događaja koji su se zbili na Vidovdan (obratiti pažnju da je zbog razlike u kalendaru Vidovdan u svakom veku padao na različit datum; na primer, Kosovska bitka je odigrana na Vidovdan 15. juna 1389, a ne 28. juna 1389):




1389, bitka na Kosovu, sukob srpske vojske pod vođstvom kneza Lazara i turske vojske pod vođstvom sultana Murata,
1876, proglašen rat Turskoj od strane Knjaževstva Srbije i Knjaževine Crne Gore.
1914, atentat na nadvojvodu Franca Ferdinanda u Sarajevu, što je pokrenulo Prvi svetski rat,
1915, srpski ministar unutrašnjih poslova Ljubomir Jovanović sa albanskim političarem Esad-pašom potpisuje u Tirani sporazum o stvaranju realne unije između Srbije i Albanije.
1919, potpisan Versajski sporazum, čime je završen Prvi svetski rat,
1921, srpski kralj Aleksandar I Karađorđević doneo Vidovdanski ustav, Ustav Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, i pokušaj atentata na kralja Aleksandra od strane Spasoja Stejića Baće.
1948, na inicijativu Sovjetskih delegata Andreja Ždanova, Maljenkova i Suslova doneta Rezolucija Informbiroa što je označilo razlaz između Jugoslavije i istočnog bloka,
1989, obeleženo 600 godina Kosovske bitke, Miloševićevim govorom na Gazimestanu,
1990, usvojeni amandmani na Ustav Hrvatske, kojim Srbi više nisu bili konstitutivni narod u Hrvatskoj,
1991, slučaj ubistva trojice vojnika Jugoslovenske narodne armije, poznatiji kao slučaj Holmec,
1992, probijen koridor kod Brčkog, spojena dva dela Republike Srpske,
1995, VRS nastavila okupaciju Sarajeva i sprečila deblokadu od strane ARBiH i HVO Deblokade Sarajeva,
2001, Slobodan Milošević izručen tribunalu u Hagu,
2006, Crna Gora primljena u Ujedinjene nacije kao 192 zemlja članica

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *