Nekoliko puta smo već spominjali našu sugrađanku Jovanu Stevanović koja sa svojom porodicom živi u Karakaju. Ova djevojčica je pozitivan primjer ljudskosti i života. Pored nedostatka sluha i govora ova djevojčica usjpela je izboriti poziv u reprezntaciju BiH za svoj uzrast.

Srce Jovane Stevanović za pozitivnu priču mjeseca u BiH
Srce Jovane Stevanović za pozitivnu priču mjeseca u BiH

Mnogi mediji su pisali o Javni i njenoj ulogi u reprezentaciji. Posljednja je od Federalne televizije koju prenosimo u nastavku u potpunosti.

U sivilu bosanskohercegovačke svakodnevice svaka pozitivna priča je poput lijeka. Kada se spoje ljudska hrabrost i upornost na jednoj i sportski uspjesi na drugoj strani – dobijemo baš ono što nam izmami osmijeh. Sve to obuhvatila je jedna borbena djevojčica koju činjenica da ne čuje nije spriječila da ostvaruje svoje snove na nogometnome terenu.

Jovana Stevanović – lijepo lice ove djevojčice donosi jednako lijepu i, poput nje same, pozitivnu priču. Iz više pravaca u jednoj tački presijecaju se ograničenje, mladost, upornost, nada, vještina i uspjesi, shvatanje i prihvatanje, prijateljstvo i jedinstvo…

Nije dozvolila da je problemi s govorom i sluhom definišu i ograniče. Jovana se najbolje osjeća na nogometnom terenu. Dok postiže golove, njenu prirodnu stidljivost i skromnost zamjenjuju borbenost i istrajnost. Igračica je bijeljinskog “Radnika” i trenutno je s 25 pogodaka druga najbolja golgeterka u kadetskoj Premijer ligi BiH, zbog čega je i postala članica ženske U16 selekcije BiH.

“Izuzetno je inteligentna, pametna djevojčica, koja i pored svog hendikepa ne zaostaje u radu i treninzima za ostalim djevojkama. Nadarena je za fudbal, jedna od najboljih igračica u našoj kadetskoj selekciji”, priča trener Dragan Jevtić.

Jovanino ograničenje, to što ne čuje, poput vezivnog tkiva učinilo je ovu grupu mladih sportistkinja još bližom, jedinstvenijom i spremnijom da pokažu kako nositi nacionalni dres znači mnogo više od samih sportskih rezultata. Jovanine saigračice, trenerice, treneri, kao i sama Jovana prošli su nekoliko časova učenja znakovnog jezika.




“Svi smo to htjeli uraditi kako bismo njoj pomogli, da bi njoj bilo lakše. Bilo je mnogo zanimljivo, imali smo dva časa, svi smo ponešto naučili”, kaže Dragana Vignjević, Jovanina prijateljica i saigračica.

Svi žele kvalitetniju komunikaciju s Jovanom na terenu i van njega, ali je to ujedno i gesta gostoprimstva, prihvatanja i shvatanja, prijateljstva i jedinstva s početka ove priče. Jovanina želja je da jednom zaigra i u A selekciji Bosne i Hercegovine. Sigurni smo da će se hrabro nastaviti boriti za svoje snove.

Jovana_Stevanovic

(federalna.ba)