Kad ložači ne lože – Zvorničke priče

0
Možda ’87 zaista bude sretna
Hasan Hadžić

Tridesetprva priča

Kad ložači ne lože - Zvorničke priče
Piše: Hasan Hadžić

Nije dobro raditi u »mini« kolektivu. Ma kako važan posao radili, tvoja firma ostaje nekako nezapažena. U ćošku. Još ako primaš tričavu platu, to je kompletan užas.  Čak ni štrajk, oprobani lijek u slučajevima malih plata, za male kolektive ne znači nešto posebno. Kad obustavi rad hiljadu ljudi, onda se nešto drma, a kad štrajkuje njih desetoro, ne događa se ništa ili skoro ništa.

To su u dobroj mjeri osjetili radnici gradskog grijanja, pri SIZ-u stanovanja, koji su nedavno bili prekinuli rad. Do štrajka ne bi ni došlo da su uvažene njihove ranije opomene da će, u slučaju nepovećanja plata, obustaviti grijanje te tako svom pažljivom gradu podariti ledeno doba.

Uostalom treba biti krajnje naivan pa za platu od devet miliona praviti idiličnu toplinu nekome koga uz to grije plata od pedeset, šezdeset ili osamdeset miliona. Djeluje čudno, ali kažu da i takvih plata ima. Ja ipak ne vjerujem u te cifre, u tvrdnje da poneko za mjesec dana zaradi nečija godišnja primanja, a da taj poneko ne posjeduje genijalnost jednog Tesle. Naravno je da Teslu nemamo, ali vratimo se ložačima.




Šta da radiš kad primiš devet miliona? Naravno – štrajkuješ! Samo kad si baksuz, onda si baksuz skroznaskroz.
Tako ložačima nikako nije išlo na ruku vrijeme, krunski uslov da štrajk bude djelotvoran. Oni čekali mrazeve, a rasteglo se neko poluproljeće. Ipak, maj nisu smjeli čekati jer onda grijanje nikome ne treba.

Treba dakle izvući nešto dok je atmosfera koliko-toliko vruća, to jest hladna. U ovom posljednjem pokušaju revolt
ložača je primijećen. Ne toliko zbog užarenog nezadovoljstva koliko zbog ohlađenih stanova.

A konkursi za zapošljvanje su bili i ostali zanimljivi i za učesnike i za neučesnike. Biser je sudbina konkursa koji je nedavno jedna zvornička firma, u želji da ga što bolje sakrije, objavila u zagrebačkom „Večernjem listu“.

Tražena je čistačica a javilo se 15 kandidatkinja, među kojima i jedna apsolventica fakulteta fizičke kulture iz Zagreba. Pored fakultetske diplome, rečenoj drugarici bliska su dva strana jezika i daktilografija. Nedostaje još
samo kurs iz astronomije.




Šta ako se ženska, na veliku žalost čelnika, nije šalila? Onda će Zvornik imati najkompletniju čistačicu na svijetu. Zbog ubjedljivih fizičkih predispozicija, posao sa metlom bivat će brzo obavljen. Nakon toga mogu doći na red daktilo-poslovi. A kad stvari idu loše, može pretpostavljene da pošalje tamo gdje ne treba – na nekom od svoja dva strana jezika.

Tako će ona moći prosuti svoj gnjev, a šefovi neće razumjeti, pa ni zamjeriti. Eto načina da se čuvaju dobri međuljudski odnosi.

To ipak ne znači da čistačice uvijek treba tražiti preko konkursa u novinama, koje daleko dopiru, ali ne i ovdje. Šta ako se javi neko iz Pariza, ozbiljno ili neozbiljno? Kako platiti takvome skupe pozive za testiranje i provjeru sposobnosti, pa kasnije obavještenje o prijemu, odnosno odbijenicu?

Danas je zaista sve moguće i nemoguće.

(Zvornicki.ba)