Sinan, Šopen i seljaci – Zvorničke priče

0
Možda ’87 zaista bude sretna
Hasan Hadžić

Tridesetosma priča

Zvornička sapunica-Treća epizoda: Spasonosna operacija “tetke” – Zvorničke priče
Piše: Hasan Hadžić

I tako, zima odmiče, a u Zvorniku i dalje sve po starom. Bar što se vidljivog dijela života tiče. U hotelu, središtu noćnih događaja, smjenjuju se muzički ansambli ali se „ klima ” ne mijenja. Puno je svake noći i pretežno
„ mokro ”. Nevakat jeste, ali se para za kafanu nađe. Po nekoj čudnoj psihologiji. Kad nije bilo krize pilo se jer
se imalo, sad se pije jer se nema(mislim na većinu) i žali za starim vremenima kad jednostavno „platu nisi mog’o
popiti”, ili strepi pred budućim, možda i gorim. Ako gore može biti!

Pa ako baš i opada promet, ugostitelji uvijek smisle nešto da se izvade. Recimo, ono malo pivo! „ Naplati ti
ga k’o i vel’ko, a oči njime ne možeš izaprati ”. Ima bezbroj ovih duhovitih varijanti na istu temu, nastalih u
krugovima „mokrih“. Nema šta, kafanski humor je prva liga. Najživotniji…

Tek, u hotelu je puno i raspištoljeno k’o i uvijek. A u subotnjoj večeri – više nego groznica! I ma koliko o „Drini” govorili da nije kao nekad, da su navalili šverceri i „seljaci”, ona živi svoj život. A sa njom( i u njoj ) i oni koji se nostalgično sjećaju godina kad se tu nisu iživljavali „ruralni“ geni niti prodavale farmerke. Opet, to sa „ seljacima ” je skroz interesantna teza. Baš prošle subote, kad se završio koncert Sinana Sakića , pa narod nagrnuo u hotel, jedna je djevojka megafonski glasno, sa očiglednom željom da uđe u centar pažnje, uzviknula: „Evo seljaka sa koncerta!” Niko nije reagovao jer je to jedna od onih uvreda koje sve razoružaju. Ako protestvuješ, još ćeš zaista ispasti seljak. A to je teška titula. Čovjeku možeš reći sve, ali da je seljak – nipošto nemoj!




Tu više nije bitno ni što otac gospođice „ megafon ” nije učio muziku na bečkom konzervatorijumu, kako bi se po njenom prezrivom reagovanju još i dalo naslutiti. Pa ni to što se i ona prije samo nekoliko trenutaka sva pušila od emocija kad je hotelski orkestar raspalio baš Sinanovu „ Sve je postalo pepeo i dim”. Cura je našla načina da uđe u centar pažnje.

A Sinan gleda svoja posla, kao i svako. Mase histerišu na njegovim koncertima. I što kulturolozi više crkavaju zbog toga, one ga sve više vole. Poslije „Bijelog Dugmeta” on je najprivlačniji mamac za publiku u najvećem dijelu ove zemlje. I da vidiš – nije u njegovim pjesmama sve tursko i grčko, kako se priča. Recimo, kad Sinan pjeva „ siromašni momci i bogate djevojke nikad nisu zajedno na kraju ” on zapravo opjevava našu društvenu stvarnost, sve dublje procese ekonomsko – socijalnog raslojavanja. Obogaćivanja na jednoj i siromašenja na drugoj strani. Sinan je jednostavno u toku.

(Zvornicki.ba)