Susret sa uzornim lovcem Perom Miloševićem: Mještani Jasenice dvije decenije slušaju pjesmu fazana

0
Susret sa uzornim lovcem Perom Miloševićem: Mještani Jasenice dvije decenije slušaju pjesmu fazana

U priobalju Drine Pero Milošević iz zvorničkog sela Jasenica jedan je od najpoznatijih lovaca, posebno u svom matičnom udruženju “Soko” iz Кozluka. Skoro četiri decenije posvećen je lovu i prirodi, učesnik je brojnih lovačkih akcija u ovom kraju, posebno se ističući svojim radom i angažovanjem u razvoju i afirmaciji lovstva.

U matičnom udruženju je čak četiri mandata obavljao dužnost predsjednika Skupštine, dok je na čelu svoje lovačke sekcije, koja okuplja lovce iz Jasenice i Trnovice, bio više od dvije decenije. Sa takvim povjerenjem se malo koji lovac može pohvaliti na ovom području.

I danas, na polovini osme decenije, Pero je veoma aktivan, kako u lovu, tako i u porodičnom domaćinstvu. Upravo u dvorištu Miloševića, brižno njegovanom pažnjom Pere i njegove supruge Nevenke, već dvije decenije nalazi se manje jato fazana, koji svojim izgledom još više oplemenjuju ovaj idilični porodični kutak.

– To je sve spontano krenulo kada je jedan moj prijatelj, tokom košenja trave, u Кozlučkom polju, u blizini rijeke Drine, pronašao osmoro fazanskih jaja. Znajući da sam lovac, odlučio je da mi pokloni ova jaja sa željom da se izlegu mladi fazani, što se ubrzo obistinilo – priča Pero kako je počela njegova ljubav prema ovim ukrasnim pticama.

U protekle dvije decenije Milošević je odgojio više stotina fazana, koji su završavali u svojim prirodnim staništima. Trenutno posjeduju jato od 13 jedinki, šest ženki i sedam mužjaka.

– Čim ustanem, prve korake iz kuće načinim prema njima. Vidim da li su svi na broju i da li imaju hrane. Malo razgovaramo, nijedan fazan nema neko posebno ime. Кad im odmila kažem: “Matori, matori”, oni se uzbude – navodi naš sagovornik.

Pero kaže da je potrebna samo volja i ljubav i svaka životinja umije da to prepozna i cijeni.

– Кod mene fazani hoće iz ruke da jedu. Svakodnevno sam sa njima i oni primijete ljubav, a nastojim da baš budem dobar prema njima, da ne budem nikada strog, da ne galamim na njih, da ih ne plašim, tako da sam, slobodno se može reći, zadobio njihovo povjerenje – kaže Pero, objašnjavajući da je ovo jedna posebna ljubav, koju je prenio i na svoju suprugu.

Brigu o fazanima, kako kaže, preuzimaju tokom cijele godine, a zima i hladnoća ne predstavljaju ni najmanji problem, kada su u pitanju ove pernate životinje.

– Odrasli fazani nisu veliki probirači u ishrani i koriste zrnastu hranu i travu. Svježa voda mora stalno biti dostupna – dodaje Milošević.

Zahvaljujući dugogodišnjem druženju sa fazanima, postao je i dobar poznavalac ove vrste divljači. Fazan se, kaže, vrlo lako prilagođava pa je danas široko rasprostranjen. Prirodno stanište ovih ptica su poljoprivredno zemljište, predjeli oko vode, livade i šumarci, dakle svuda gdje može da pronađe hranu.

– Postoje mnoge vrste fazana koje se razlikuju po tome koliko im pažnje treba posvetiti pri uzgoju i koliko ulaganja zahtijevaju – objašnjava Milošević, naglašavajući da on fazane drži zbog ljubavi, koje prema njima ima na pretek.

Zato, nije mu uvijek lako da se rastane od nekog svog ljubimca, koga je njegovao, gajio, gledao kako izrastaju u prave ljepotane.

– U početku, kad ih pustim u prirodu, još neko vrijeme se obično zadrže u blizini naše kuće. Štaviše, jedan fazan skoro dvije godine nije odlazio odavde. Bilo je i slučajeva da su se neki vraćali nakon nekoliko mjeseci, vjerovatno kada bi čuli glas svojih drugara sa kojima su odrastali – govori Milošević, koga često, ujutro, svojim pjevanjem fazani probude i “podignu” iz kreveta!

Pero je, zaista, čovjek koji voli fazane. U svojoj dugogodišnjoj lovačkoj karijeri, kaže, nikad nije lovio ovu vrstu divljači, čak nijedan metak nije ispalio u pravcu ovih ptica.

– Uvijek sam gajio posebnu ljubav prema fazanima. Кad sam u lovu i prirodi, jednostavno, uživao bih u njihovoj ljepoti, u tim predivnim bojama kojima su okitili svoje perje – naglašava Milošević, podsjećajući da mu je omiljen lov na lisice, zato što su, kako kaže, štetočine koje napadaju i plemenitu divljač.

Fascinantni tonovi šire se dvorištem porodične kuće. Ponekad su i veoma glasni, ali ništa ljepše nego kad ovako s proljeća sve ucvjeta, prospu se boje i mirisi pa se čuju umilni glasovi fazana. Čitavim sokakom, bukvalno, prolamaju se neobični zvukovi, godinama prepoznatljivi u ovoj seoskoj idili…

Fazanka snijela 74 jaja
Jedna fazanka u jatu koje drži Milošević oborila je rekord u nošenju jaja. Prije dvije godine snijela je 74 jaja, što predstavlja pravu rijetkost.

Susret sa uzornim lovcem Perom Miloševićem: Mještani Jasenice dvije decenije slušaju pjesmu fazana

– Baš je bila izdašna. Кad se nalazi u prirodi, fazanka godišnje snese najviše do 17 jaja – kazuje ovaj uzorni lovac, inače zaslužni član LU “Soko” iz Кozluka.

Djeca najčešći gosti
Fazani, razumljivo, izazivaju pažnju mnogih koji dolaze u dvorište Miloševića, a najčešće najmlađih.

– Djeca vole da se druže sa ovim pticama. Eto, i moja unuka koja sada živi u Švajcarskoj svojevremeno je odrastala uz fazane u našem dvorištu – navodi vrijedni domaćin iz Jasenice, pitomog sela u zvorničkom kraju.

(Izvor: lovcirs.com – autor: Mišo Lazarević