Rade Garić osuđen na 20 godina zatvora za zločine u Vlasenici počinjene 1992.i 1995.godine

0
Rade Garić osuđen na 20 godina zatvora za zločine u Vlasenici počinjene 1992.i 1995.godine

Sud Bosne i Hercegovine donio je prvostepenu presudu kojom je Rade Garić osuđen na 20 godina zatvora za progon na području Vlasenice 1992. te za zločine nad Srebreničanima u julu 1995. godine.

Garića optužnica tereti u svojstvu pripadnika rezervnog sastava policije u Vlasenici za ubistva, zatvaranja, mučenja, silovanja, prisilne nestanke i druga djela počinjena 1992. na području Vlasenice.

Optužen je i da je u julu 1995. godine, kao komandir Interventnog voda pri Vlaseničkoj brigadi Vojske Republike Srpske (VRS), u mjestu Luke, s pripadnicima voda ulazio u prostorije škole, oduzimao novac i druge dragocjenosti te učestvovao u premlaćivanju zarobljenika iz Srebrenice, javio je Detektor.ba.

Suđenje Gariću je počelo u oktobru 2018. godine. On je na izricanje presude pristupio iz pritvora u kojem se nalazi od marta ove godine, nakon što je nekoliko mjeseci bio pod drugim mjerama zabrane. Na ovu presudu postoji mogućnost žalbe.

U nastavku pročitajte detalje presude na osnovu koje je Garić osuđen na 20 godina zatvorske kazne:

Garić je optužen da je od juna do kraja septembra 1992. iz objekta “Sušica” u više navrata izveo grupe od deset do 12 Bošnjaka, koji su odvezeni u nepoznatom pravcu, od kada im se gubi trag.

Na teret mu je stavljeno i da je u novembru 1992. u selu Grabovica, u svojstvu komandira Izviđačko-diverzantskog odjeljenja Drinjača, učeštvovao u vezivanju i udaranju tri osobe. Prema presudi, Vejsilu Ahmetoviću je udarcem nogom u vojničkoj čizmi, izbio zube, drugom zarobljeniku je nožem rasjekao lice, dok je Hasana Ahmetaševića kundakom udario u srce, nakon čega mu je potekla krv na nos i uši, te je neposredno nakon toga preminuo.

Garić je proglašen krivim i što je 13. jula 1995. kao komandir Interventnog voda pri Vlaseničkoj brigadi došao u mjesto Luke, a da je prethodno bio upoznat da su u školi zadržana 22 muškarca i da će biti ubijeni, te više puta s pripadnicima Interventnog voda ulazio u prostorije oduzimao novac i druge dragocjenosti, te učestvovao u premlaćivanju zarobljenika.

Tokom noći su svi zarobljenici odvezeni na Mršiće i pogubljeni po kratkom postupku, a jedna osoba je preživjela.

Garić je proglašen krivim i za ubistvo Bege Sulejmanovića, koji se predao.

Njemu odrubljena glava sjekirom, te je bila šutana, dok je tijelo bačeno u Drinjaču i nikad nije nađeno.

Tužilaštvo je pročitalo iskaz preminulog zaštićenog svjedoka MK-4, koji je rekao da se u drugoj polovini septembra 1995. godine vratio sa ratišta u Vlasenicu i da je od komandanta Vlaseničke brigade dobio zadatak da uzme izjavu od zarobljenika koji se predao.

MK-4 je kazao da je u mjestu Luke ispitao Begu Smajlovića, rođenog 1968. u Konjević Polju, koji se bio predao.

U iskazu je svjedok naveo da je naredio Radetu Gariću da sprovede momka van minskog polja i da može ići. Kako je dodao, Garić je uzeo konopac i stavio ga oko vrata Smajloviću, a drugi kraj prebacio preko lipe.

Prema MK-4, Garić je nastavio igrati karte, a izvjesni Mirović je podigao Smajlovića, koji je “visio i pjenio na usta”. Kada su ga spustili, Smajlović je došao sebi, a vojnici su ga pitali da li zna kako je poginuo Miloš Obilić.

Svjedok je kazao da je Smajlovića jedan uzeo za kosu, a da su ga dvojica držala za noge, dok mu je četvrti sjekirom odsjekao glavu. MK-4 je naveo da su tijelo bacili u potok, a da je sedam do osam njih igralo lopte s glavom Smajlovića.

On je naveo da su tada bili prisutni Rade Garić, koji je bio komandir specijalnog voda, Spomenko Garić, Mirović zvani Pirgo, četvorica koja su ga ubila a kojima ne zna imena, te da je sve gledao kuhar Radiša Đurić.

Proglašen je krivim i za zlostavljanje i ubistvo Safeta Alikadića, koji je zarobljen između sela Turalića i Đurića.

Prema presudi, Garić je Alikadića psihički i fizički zlostavčljao, tukao, stavljao mu so na rane, a zatim su ga odveli na jednu stijenu, gdje su ga ubili i bacili niz liticu, gdje je kasnije i pronađeno i ekshumirano njegovo tijelo.

U zlostavljanju Alikadića učestvovao je i maloljetni Adil Omerović, kojeg je Garić od juna 1992. godine držao u zarobljeništvu, za što je također osuđen.

– GR6 je bio prisutan kada je Safet doveden, a optuženi mu je nožem isjekao po licu tako da mu je tekla krv iz zuba i niz lice, te ga je nastavio udarati. On je natjerao dječaka Dražu da mu soli rane, što je ovaj i uradio, solio mu je rane, stavljao sol u usta i udarao ga – pročitao je na jednom od suđenja tužilac Predrag Tomić, dodajući da je to trajalo oko pola sata.

Dječaka Adila Omerovića, po nadimku Dražo, doveo je optuženi Garić iz sela kod Vlasenice u svoju jedinicu.

Prema iskazima svjedoka, bio je stalno sa Garićem, on mu je naređivao da mu pere noge i šamarao ga, tjerao ga da mu pjeva četničke pjesme.

Dječak je ubijen, zajedno sa šest vlaseničkih Bošnjaka koji su prethodno natjerani da iskopaju veći rov. Za svega nekoliko minuta njegovi vojnici sve su ih pobili u novoiskopanom rovu. Nekoliko minuta ranije, Adila su poslali da donese vode sa obližnjeg izvora.

Kad se vratio, naredili su mu da prerovi džepove ubijenih vlaseničkih Bošnjaka. Po kazivanju jednog od pripadnika Garićeve jedinice, kad je Adil završio sa pretresom džepova ubijenih ljudi i predao ono što je našao, Rade je rekao svom bratu Zori da ga ubije. Zoro naređuje Adilu da ponovo siđe u iskopani rov i puca u njega.

Garić je prvostepenom presudom oslobođen samo jedne tačke optužnice, a koja se tiče zarobljavanja desetak žena u mjestu Luke 1992. godine.

Optužnicom mu se stavljalo na teret da je više puta silovao R. Č. i N. L., koje su prema kazivanjima svjedoka odvedeno u Pelemiše, od kada im se gubi svaki trag.

Slučaj trinaestogodišnje djevojčice Nihade Lelo izdvojio je i tužilac Predrag Tomić prilikom iznošenja završne riječi, kada je zatražio od Suda da Gariću izrekne maksimalnu kaznu. Tomić je kazao da su svjedoci posvjedočili da ju je Rade Garić silovao i da ju je odveo u bolnicu kada joj je pozlilo i otad je niko više nije vidio.
Kada je završeno izvođenje svjedoka odbrane, Gariću je 19. oktobra 2020. ukinut pritvor i određene mu mjere zabrane, kojima mu se kretanje ograničava isključivo na njegov dom. Tad dolazi i do prekida suđenja zbog Garićeve bolesti. Nakon pet mjeseci, iz Tužilaštva BiH zatražili su da se Garić ponovo zatvori. Tužitelj Predrag Tomić kazao je 18. marta 2021. pred sudom da postoji mogućnost da Garić pobjegne u Rusiju. Tomić je tada rekao da je Tužilaštvo dostavilo Sudu i fotografije na kojima se vidi da je Garić napustio mjesto boravka i sastao se s čovjekom koji je bjekstvom u Rusiju izbjegao suđenje pred bosanskohercegovačkim pravosuđem.

– Garić se raspitivao kako je došao do Rusije, kako je nabavio lažne dokumente… – kazao je tužilac Tomić. On je dodao i da je Garić, kako je to potvrdio jedan svjedok, u više navrata napuštao mjesto boravišta, sastajao se s uposlenicima policijske stanice, doktorom koji ima privatnu ordinaciju i koji je radio nalaze za odgađanje suđenja, zbog čega, kako smatra Tomić, dolazi do odlaganja postupka. Sud je 19. marta 2021. ukinuo Gariću mjere zabrane i ponovo mu odredio pritvor.

Samo šest dana nakon što je Garić ponovo zatvoren dolazi do neočekivanog obrta – izgledalo je da je napokon proradila savjest. Na ročištu održanom 25. marta 2021. Petko Pavlović, branilac Rade Garića, kazao je da je inicirao postizanje sporazuma o priznanju krivice, te da je o tome razgovarao s tužiocem koji se u načelu saglasio, a i optuženi je spreman na to, ali do sporazuma nije došlo i priznanje krivice nije se više pominjalo.