Na suđenju za ratni zločin na Tursunovu Brdu svjedočio optuženi Ratko Đurković

Đurković Ratko: Tužilaštvo BiH traži kaznu za zločine na Tursunovom Brdu

Đurković je, kako je naveo, 24. septembra 1991. godine mobiliziran u rezervni sastav komande bataljona Partizanske brigade, a njeno ime je prema naredbi iz maja 1992. godine promijenjeno u Bataljon Prve majevičke brigade Vojske Republike Srpske (VRS).

Njemu je sve vrijeme prioritet relej na Majevici, gdje je proveo čitav rat, ispričao je Đurković kojeg optužnica tereti, u svojstvu komandanta Prvog bataljona Prve majevičke brigade VRS-a, za napad na selo Tursunovo Brdo u julu 1992. u kojem su ubijena četiri civila bošnjačke nacionalnosti, kao i dva zarobljena pripadnika Armije Bosne i Hercegovine (ABiH).

“Nije bilo realnih zbivanja. Mi smo imali punktove i isturene straže prema Teočaku”, naveo je Đurković opisujući događaje prije jula 1992. godine, dodajući kako je držana bezbjednosna linija prema Tursunovom Brdu.
On je u svom svjedočenju naveo kako je 19. jula 1992. godine mještanima Tursunovog Brda poslan ultimatum da se predaju, nakon što je dan prije zapucano iz ovog mjesta.

“Prvo je kapetan Nedić [Radomir] poslao ultimatum mještanima Tursunovog Brda da se dobrovoljno predaju. (…) Ta pisma nisu urodila plodom”, kazao je Đurković, navodeći da su nakon toga ispaljene tri granate na ovo mjesto kao upozorenje da se civilno stanovništvo izvuče.

Napad na Tursunovo Brdo, koji se desio 23. jula 1992. godine, naređen je na usmenom referisanju 22. jula, kazao je Đurković, pojašnjavajući da je njegovo zaduženje bilo čuvanje releja. On je, kako je rekao, oko 8 sati, saznavši da je na isturenom komandnom mjestu Milan Jović, otišao da se s njim pozdravi i da mu ispriča za situaciju u Prvom bataljonu.

Tu je, kako je kazao, bio kratko, nakon čega je krenuo da skuplja smjenu koja će ići na relej na Majevicu, bez da je dočekao kraj akcije.

Po povratku sa Majevice je saznao kako napad nije uspio, a dva dana nakon, u Gornjoj Trnovi ga je na spavanju tražio “Profa” kojem je trebao vojnik da ga odvede do Tursunovog Brda.

“Javio se neki disident da će da odvede”, kazao je Đurković, pojašnjavajući kako on nije znao za Profin dolazak, ali da su on i osobe koje su bile s njim bile dobro naoružane, te da je nakon njegovog odlaska sa dva kamiona iz Trnove otišao na Majevicu zbog izmjene smjene.

Za napad koji se desio, kako je rekao, nije znao ranije, navodeći kako je to bila akcija koja je trebala biti održana u tajnosti.

“Ja nisam učestvovao. Ne pravdam se, da mi je naređeno, ja bih učestvovao. Nisam učestvovao”, kazao je Đurković, navodeći kako je sve vrijeme vodio dnevnik bilježeći napade i osobe koje su učestvovale u njima.

Na pitanje tužiteljice Dike Omerović o izvođenju prvog napada na Tursunovo Brdo, rekao je kako nije traženo od njega da izvede ovaj napad, već da se u njega vjerovalo da može braniti relej.

Đurković je naveo kako je tim napadom komandovao Jelenko Petrović, potvrđujući kako je učestvovao i u drugom napadu.

Na pitanje člana Vijeća Zorana Božića o vozilu kojim su došli Profini, svjedok je kazao da je to bila “stodesetka” koju je korpus imao, a da je nakon napada tri dana kasnije izvršena sanacija terena.

Đurković je naveo kako nije imao saznanja da ima ubijenih civila, te da mu je rečeno da su sahranjene dvije ovce i jedna krava.

Nastavak suđenja zakazan je za 10. maj.