Preživjeli od mina jačaju CBR programe u lokalnim zajednicama

Piše: Amir Mujanovic

Preživjeli od mina jačaju CBR programe u lokalnim zajednicama

Usluge fizikalne rehabilitacije i mentalnog zdravlja su od ključne važnosti za sve koji se oporavljaju od različitih fizičkih ili psihičkih traumatskih događaja. Povećan broj korisnika ovih usluga nakon rata je nametnuo potrebu uspostave programa rehabilitacije u zajednici (CBR – community based rehabilitation) u primarnoj zdravstvenoj zaštiti u preko 60 lokalnih zajednica u širom BiH.

Evropska unija je prepoznala važnost rehabilitacije za cjelokupno blagostanje preživjelih od mina i uključila je ovaj element u sadržaj projekta. Projekt „Integrisana socio-ekonomska podrška žrtvama mina u BiH“, koji implementiraju World Vision i Organizacija amputiraca UDAS, poklanja posebnu pažnju podizanju kapaciteta uposlenika centara za mentalno zdravlje i centara za fizikalnu rehabilitaciju iz 11 projektnih opština. Tokom trodnevne radionice, osoblje rehabilitacijskih centara se upoznalo sa ključnim izazovima sa kojima se susreću preživjeli od mina u procesu njihove rehabilitacije i integracije i korisnosti peer podrške, odnosno iskustva preživjelih u podršci oporavku drugih preživjelih.

U periodu od februara do juna 2019. godine, World Vision i UDAS su organizovali 9 sastanaka grupe podrške žrtavama mina u različitim opštinama. Cilj je bio uvesti koncept peer podrške i način rada u postojeće programe rehabilitacije u zajednici.

Cajnice

Preživjeli iz Čajniča na grupi podrške žrtvama mina

U svim opštinama, počevši od Bosanske Krupe, Bihaća, Velike Kladuše, preko Čajniča, Doboja, Zvornika, Konjica, Travnika, pa sve do Lukavca, svjedočili smo entuzijazmu preživjelih od mina da participairaju u grupama podrške i spremnosti rehabilitacijskih centara za uključivanje peer podrške u njihove redovne usluge. Preko 60 preživjelih od mina i 30 uposlenika iz centara za mentalno zdravlje, centara za fizikalnu rehbalitaciju i centara za socijalni rad su učestvovali u događajima koje je promovirao projekat.  

Sa zadovoljstvom slušamo preživjele i rehabilitacijske profesinalce koji dijele svoja iskustva o peer podršci i grupnoj terapiji. Osoblje centara za mentalno zdravlje iz Velike Kladuše i Doboja podsjećaju da su imali određeno iskustvo u organizovanju grupa podrške za preživjele od mina u saradnji sa lokalnim udruženjima amputiraca i jednoglasno tvrde da „preživjeli koji su ostvarili napredak u svojoj rehabilitaciji su kompetetni da svoje iskustvo i vještine prenesu na druge.“ Njihove kolege iz Travnika govore o svom iskustvu u podršci grupi rudara – preživjelih nesreće u rudniku uglja.

Rihard Skopljak, preživjeli iz Bihaća, na jednostvan način objašnjava pozitivan terapuetski efekat empatije i podrške od kolege koji je prošao kroz istovjetne izazove i uspješno se oporavio. „Stradao sam kao 20-godišnjak i relativno dobro prihvatio gubitak, ali sjećam se nekih mojih vršnjaka koji to nisu. Njihovi roditelji su ih dovodili kod mene da razgovaramo. I razgovarali smo o običnim, svakodnevnim stvarima. Ovo je pomoglo nekima od njih da postepeno povrate svoje sampopuzdanje i da se fokusiraju na vlastitu rehabilitaciju”. Rihard je nedvojbeno istakao vještine slušanja kao ključni uslov za preživjelog da postane peer pomagač i da posluži kao primjer preživljavanja i otpornosti drugim preživjelima koje se mogu ugledati na njega. 

Rihard Skopljak

Rihard Skopljak, preživjeli od mine, podijelio je svoje iskustvo o peer podršci na grupi podrške u Centru za mentalno zdravlje Bihać  

Preživjeli se suočavaju sa različitim izazovima u nekim opštinama. Mala opština Čajniče, ima relativno veliki broj preživjelih, kojiima nedostaju osnovne infomacije koje se tiču prava na protetička pomagala i banjskog liječenja. Sa posebnim zanimanjem slušaju svog kolegu preživjelog Željka Volaša iz UDAS-a koji dijeli informacije o pravima preživjelih.

Elharun Selimović, iskusni klinički psiholog iz Centra za mentalno zdravlje Konjic, ukratko sumira svoje razumjevanje peer podrške: „Slušajući danas preživjele od mina – moje sugrađane iz Konjica, vidim da njihovo iskustvo uspješnog oporavka može biti korisno i u drugim situacijama oporavka od traumatskog iskustva. Prvo su se morali suočiti s činjenicama i prihvatiti promijenjenu realnost, potom su odlučili krenuti dalje i napraviti plan kako da to i urade, povezali su s drugima – jer niko ne uspjeva sam – i podržali su druge te tako dali svoj doprinos razvoju zajednice.“

World Vision i UDAS koriste peer podršku u svojim programima. World Vision koristi peer podršku kao alat za obuku peer pomagača u prevenciji nasilja u školi i zajednici, a UDAS za osnaživanje amputiraca i drugih osoba sa invaliditetom. Obje organizacije imaju iskustvo iz prve ruke s peer podrškom i uvjerene su da je uključivanje preživjelih u promociju i poboljšanje lokalnih rehabilitacijskih usluga dobra praksa koja će se dalje razvijati ovisno o lokalnom kontekstu.

KonjicElharun Selimović, klinički psiholog iz Centra za mentalno zdravlje Konjic, sumira značaj peer podrške u oporavku od traumatičnog iskustva

Projekt je uspio spojiti zdravstvene profesionalce i preživjele da promoviraju usluge mentalnog zdravlja i učešća preživjelih u poboljšanju lokalnih rehabilitacijskih usluga kroz koordiniranu akciju. Lokalni centri za mentalno zdravlje su pokazali veliko zanimanje za integriranje peer podrške kao svoj redovni program psihosocijalne podrške. Sada su na dobrom putu da unaprijede koordinaciju s drugim relevantnim institucijama u lokalnim zajednicama i da identificiraju i izgrade kapacitet najpogodnijih preživjelih kao peer pomagača kako bi imali u potpunosti funkcionalne usluge peer podrške.

(world vision)

Podijelite nas :