Porodica Selimović već godinama vodi borbu zbog smrti supruge i majke Amire Selimović, a pravosudni proces protiv UKC-a Tuzla još uvijek je u toku.
Podsjećamo, sve se dogodilo u noći sa 16. na 17. mart 2021. godine. Amira Selimović je tada osjetila tegobe u vidu slabosti, malaksalosti, vrtoglavice, otežanog disanja, nagona na povraćanje, bolova u području abdomena te brojnih drugih problema. Oko 1 sat, Služba hitne medicinske pomoći je izašla na teren gdje su utvrdili da se radi o hitnom slučaju te je uslijedio transport na Kliniku za interne bolesti UKC-a Tuzla.
Dežurni ljekar u Klinici bio je specijalista Mithad Hajder, dok je Alma Halilbašić bila ljekar na specijalizaciji. I tu je nastao problem. Halilbašić nije bila osposobljena i ovlaštena za samostalan rad u Prijemnoj ambulanti, a sav proces je, tvrdi porodica, samostalno vodila bez nadzora ljekara specijaliste. Amira je, uprkos lošem zdravstvenom stanju, vraćena kući u 6 sati i 50 minuta, a u 10 sati i 5 minuta je preminula.
Kako je za Tuzlanski.ba potvdio Senad Selimović, Amirin suprug u drugostepenoj presudi prihvaćen je i potvrđen nalaz Prvostepenog suda.
“U nalazu se navodi da su ljekar Midhat Hajder i specijalizantkinja Alma Halilbašić načinili stručnu medicinsku grešku, te da je ona sa velikom vjerovatnoćom doprinijela smrti Amire Selimović”, kazao je Selimović.
Podsjećamo, tada je dežurni ljekar u Klinici za interne bolesti bio specijalista Hajder, dok je Halilbašić bila ljekar na specijalizaciji.
Halilbašić nije bila osposobljena i ovlaštena za samostalan rad u Prijemnoj ambulanti, a sav proces je, tvrdi porodica, samostalno vodila bez nadzora ljekara specijaliste. Tada su oni kako je naveo Selimović, izvršili pogrešnu trijažu.
Nakon ovog slučaja doktor Hajder je nastavio raditi u UKC- u Tuzla do odlaska u penziju, a doktorica Halilbašić je i dalje nastavila biti uposlenica ove ustanove.
“Oni su to uradili na način da je nisu razvrstali u kategoriju hitnih pacijenata, da na osnovu raspoloživih dijagnostičkih metoda (D-dimer, CT angiografija pluća) koje nisu uradili, nisu potvrdili ili isključili uputnu dijagnozu hitne pomoći na sumlju embolije pluća bez obzira što su parametri urađenih nalaza – saturacija 80%, otkucaji srca 115, teška hipoksija – upućivali da je kod pacijentice postojala parcijalna respiratorna insuficijencija”, navodi Selimović.
Ističe da je sud utvrdio da je pacijentica zbog njenog zdravstvenog stanja zahtijevala visok stepen predostrožnosti i serioznosti.
“Sud je nadalje utvrdio da nije pravilno utvrđena ugroženost njenog života i zdravlja, te da iz svih navedenih razloga nije smjela biti puštena iz bolnice i ona je dva sata po otpustu umrla”, navodi dalje.
Selimović dalje navodi da je Kantonalni sud u Tuzli prihvatio dio tuženog UKC Tuzla u dijelu koji se odnosi na to da nema dokaza da je greška ljekara dovela do smrti Amire Selimović, jer nije urađena obdukcija.
Kantonalni sud je navodi prihvatio i potvrdio nalaz prvostepenog suda, da su ljekar i specijalizantica počinili stručnu grešku.
“Potvđeno je da između stručne medicinske greške i nastupjele smrti Amire Selimović postoji velika vjerovatnoća o postojanju uzročno-posljedične veze, ali zbog izostanka obdukcije nema apsolutnog dokaza”, rekao je Selimović.
Kako kaže, zbog izostanka obdukcije, Kantonalni sud u Tuzli uvažio je žalbu tuženog na prvostepenu presudu.
“Mi smo predali reziviju odnosno žalbu Vrhovnom sudu, i nećemo odustati u svojoj borbi. Sud je konstatovao mnoge propuste, ali je ključni problem obdukcija. Upravo na tome se sada sve lomi. Žalili smo se i na to da u Zakonu o obdukciji prema pravilniku UKC-a nije naznačeno mjesto smrti, odnosno da li postoji razlika između pacijenta koji je umro kod kuće ili u bolnici”, navodi Selimović.
Još uvijek se čeka odluka hoće li Kantonalno tužilaštvo Tuzlanskog kantona pokrenuti krivični postupak u ovom slučaju.
Odluka Vrhovnog suda mogla bi biti ključna za nastavak ovog višegodišnjeg pravnog procesa.
Porodica Selimović poručuje da neće odustati od borbe za utvrđivanje odgovornosti, ističući da očekuju da institucije do kraja rasvijetle sve okolnosti ovog slučaja.
“Svi mi sutra možemo biti Amira i svako od nas će nekada morati leći na bolnički krevet. Ne borim se samo zbog nas, nego zbog svih građana”, poručio je Selimović.
