Pravilnom primjenom đubriva sada se mogu nadoknaditi hraniva koja su biljke potrošile tokom vegetacije, obnoviti plodnost tla i obezbijediti bolje uslove za prezimljavanje. Posebnu pažnju treba posvetiti voćkama, ukrasnom grmlju i višegodišnjem cvijeću, jer pravovremena prihrana može pomoći biljkama da spremnije dočekaju zimu i u proljeće krenu snažnije.
U jesen se primjenjuju i organska i mineralna đubriva koja dobro djeluju zajedno. Jesenje đubrenje smatra se bitnom agrotehničkom mjerom jer će se do proljeća sve hranjive materije pretvoriti u lakopristupačni oblik i korijenov sistem biljke će ih lako apsorbovati, što osigurava uspješan početak sljedeće vegetacijske sezone.
Dakle, koja gnojiva se mogu i trebaju primijeniti na kraju sezone?
Organska đubriva
Organska đubriva se mogu smatrati kao materijama koje poboljšavaju kvalitet zemljišta. Osim što povećavaju sadržaj makro i mikro hraniva u zemljištu, te sadržaj organske materije i humusa, ona takođe poboljšavaju i biološku aktivnost zemljišta, te fizičko-hemijska svojstva. Ova svojstva su jako važna na zemljištima lošeg kvaliteta, ali i najbolja zemljišta ga isto trebaju.
Svo voće, ali posebno malo voće, te ono kalemljeno na podloge sa plitkim korijenjem reaguju jako dobro na đubrenje organskim đubrivima. Za mlada stabla korištenje stajnjaka u redu daje jako dobre rezultate.
Vrste organsk đubrva
Zbog nedostatka životinjskog otpada, počinju se sve više koristiti biljni ostaci, pogotovo od plodova koji sadrže ulja (uljana repica, suncokret, masline, kikiriki…). Morske alge takođe postaju veoma važne.
Đubrivo životinjskog porijekla se može podijeliti na: čvrsto đubrivo, tekuće stajsko đubrivo i osoku.
Stajnjak
Čvrsto đubrivo ili uobičajeni naziv stajsko đubrivo se sastoji od izmeta raznih životinja, te djelimično urina i slame. To je vjerovatno jedno od najstarijih đubriva tj. primjenjuje se od davnina. Od gore tri navedene vrste đubriva ovo se najčešće primjenjuje u voćarstvu. To je vrlo kvalitetno đubrivo koje sadrži mnoga hraniva, a prije svega makroelemente azot, fosfor, kalijum, kalcijum, te sva mikrohraniva. U ovom đubrivu veza između slame i životinjskih ekskremenata je vrlo važna. U tom odnosu slama upija i skladišti tekuće životinjske ekskremente. Oni zajedno s izmetom koji je bogat mikroorganizmima, i azotnim spojevima podstiču razgradnju stelje.
Stajsko đubrivo u prosjeku sadrži od 15 do 25% organske materije i djeluje više godina, te se stoga za razliku od mineralnog đubriva može primjenjivati u većim količinama na duže razdoblje.
Tečno stajsko đubrivo
Tekuće stajsko đubrivo je smjesa izmeta, urina i manjih ili većih količina vode. Ona nastaje kad se ne koristi slama. Kod takvog načina potrebne su staje s rešetkastim podom, gdje izmet, urin i voda otiče kroz rešetkaste podove staje, te se skupljaju u podzemni bazen gdje se i skladište. Sastav i vrijednost ovog đubriva određeni su omjerom balege i mokraće, načinom i dužinom čuvanja stoke, te načinom ishrane životinja. Najveći problem ovog đubriva je što se u njoj azot nalazi u amonijskom obliku, pa je zato vrlo hlapljiv.
Osoka
Osoka je u najvećoj mjeri zapravo urin koji otiče od krutih dijelova đubriva za vrijeme njegova skladištenja tj. već u štali. Ako tekuće stajsko đubrivo ili osoku ne unesemo u zemljište 6 sati od njene primjene po površini tla, gubitci azota kreću se i do 50%. Na osoku najbolje reaguju okopavine i travnjaci. Tekuće stajsko đubrivo i osoka se uglavnom ne koriste u voćarstvu.
Mineralna đubriva
Mineralna đubriva predstavljaju važan izvor hraniva za biljke i mogu se primjenjivati u različitim periodima tokom godine, u zavisnosti od potreba biljaka i svojstava zemljišta. Jesenja primjena mineralnih đubriva posebno je značajna jer se tada u zemljište mogu unijeti hraniva koja će biljci biti potrebna u narednoj vegetaciji.
Za jesenju primjenu najčešće se koriste mineralna đubriva koja sadrže fosfor i kalijum, odnosno hraniva koja imaju važnu ulogu u razvoju korijenovog sistema, otpornosti biljaka i pripremi za zimski period. U tu svrhu mogu se koristiti pojedinačna đubriva, ali i različite NPK formulacije.
Fosfor je važan za razvoj korijena i brojne fiziološke procese u biljci, dok kalijum učestvuje u regulaciji vodnog režima biljke i doprinosi njenoj otpornosti na nepovoljne uslove. Zbog toga njihova pravovremena primjena može imati pozitivan uticaj na stanje biljaka i početak naredne vegetacije.
Jesen je posebno pogodna za unošenje fosfornih i kalijumovih đubriva u zemljište jer se ona mogu primijeniti zajedno sa osnovnom obradom. Na taj način hraniva se raspoređuju u dublji sloj zemljišta, gdje ih korijen biljaka može koristiti tokom narednog perioda.
Azotna đubriva u jesen
Sa azotnim đubrivima u jesen treba biti oprezan. Azot podstiče rast vegetativnih organa i stvaranje nove lisne mase, pa njegova kasna primjena može produžiti vegetaciju i odložiti pripremu biljaka za zimski period.
Zbog toga se azot u jesen ne primjenjuje po pravilu na svim kulturama i u svim uslovima. Potreba za njim zavisi od kulture, stanja biljaka, vremena primjene i količine azota koja se već nalazi u zemljištu.
Kod voćaka i drugih višegodišnjih biljaka posebno je važno izbjegavati nepotrebno kasno dodavanje većih količina azota. Jesenje đubrenje treba prvenstveno usmjeriti na ona hraniva koja su biljci potrebna za razvoj korijena i pripremu za narednu sezonu.
NPK đubriva
NPK đubriva sadrže dva ili tri osnovna makroelementa – azot (N), fosfor (P) i kalijum (K). Njihov sastav se razlikuje, pa se izbor formulacije treba prilagoditi potrebama konkretne kulture i stanju zemljišta.
Za jesenju primjenu mogu biti pogodnije formulacije sa manjim sadržajem azota, a većim udjelom fosfora i kalijuma. Ipak, ne postoji jedna NPK formulacija koja odgovara svim biljkama i svim zemljištima.
Količinu mineralnih đubriva najbolje je odrediti na osnovu analize zemljišta i potreba biljke. Pretjerana primjena ne znači i bolju ishranu, već može dovesti do nepotrebnog povećanja troškova, gubitaka hraniva i narušavanja ravnoteže u zemljištu.
Jesenje mineralno đubrenje zato treba posmatrati kao dio ukupnog plana ishrane biljaka. Kada se pravilno odabere vrsta đubriva, vrijeme primjene i količina, hraniva se mogu iskoristiti mnogo efikasnije, a zemljište pripremiti za narednu vegetacionu sezonu.
