Kapiten nogometne reprezentacije Bosne i Hercegovine i najbolji nogometaš kojeg je ova zemlja dala Edin Džeko se u petak oprašta od nacionalnog dresa.
Nakon 151 odigrane utakmice u najdražem dresu i 73 postignuta gola, Dijamant će protiv Švedske odigrati posljednju utakmicu za reprezentaciju, a na press konferenciji uoči utakmice je, između ostalog, otkrio i kako su ga mlađi saigrači nagovarali da promijeni odluku.
Istakao je, također, kako će utakmica biti jako teška za njega, no susret nije revijalan nego takmičarski.
“Teška utakmica za mene lično, ali na kraju je sve oko reprezentacije. Znamo da će utakmica biti teška, prava Švedska se vraća posljednjih nekoliko mjeseci, vidi se napredak s novim trenerom, znaju šta rade i zato imaju šest bodova iz dvije utakmice. Bit će to teška utakmica za nas, ali isto tako i za njih – rekao je Džeko i zatim dodao:
“Osjećam se malo zbunjeno, ne znam šta osjećati. Definitivno želim uživati i probati ostvariti dobar rezultat što je najvažnija stvar za mene i uvijek je bila. Dat ćemo maksimum iako će utakmica biti malo emocialna”.
Igranje za reprezentaciju mu znači sve i predstavlja nešto veliko, a posebno u Zenici koja je drugi dom reprezentacije.
“Reprezentacija mi znači sve, igrati za reprezentaciju je san svih dječaka koji igraju nogomet. Igranje za reprezentaciju protiv najjačih reprezentacija svijeta mi predstavlja nešto veliko. U Švedskoj su sve igrači koji igraju na velikim stadionima koji su puni navijača tako da mislim da za njih neće biti problema. Ipak, Zenica je posebna, Zenica je naš dom, ima posebno značenje, tu smo navikli igrati i utakmice koje igramo na domaćem terenu smo favoriti, ali stadion kao i svaki drugi, ne bi trebao biti problem ni za njih“.
Kako se utakmcia približava, Dijamant je jako emotivan te osjeća pritisak u grudima.
“Kako se približava utakmica, sve sam emotivniji, neki pritisak u grudima. Dječački osjećaj. Bilo je emotivno, još uvijek je. Reprezentacija sama po sebi je emocija, bit će tih emocija i poslije mog igranja za reprezentaciju, ali na neki drugi način kao navijač. Jednim dijelom i sa tim igračima s kojima još uvijek igram i koji ostaju u reprezentaciji i koji će, sasvim sam siguran, nastaviti mojim stopama. To je nešto najljepše što se desilo u karijeri, siguran sam da će utakmica biti emotivna, mislim da će teško biti sakriti emocije prije i nakon utakmice, no kad krene susret, nakon prvog sudijskog zvižduka to sve staje. Nije ovo revijalna utakmica, u tih 90 minuta će glave biti na mjestu”.
Naša legenda ne misli promijeniti svoju odluku o napuštanju reprezentacije koja je konačna.
“Ovo je taman. Ne bih ja odlučio da nije to to. Čvrsto sam odlučio”, rekao je Džeko koga su mlađi saigrači željeli odvratiti od odluke o oproštaju, no to se nije desilo.
“Dušan Tadić je mlađi od mene, oprostio se malo ranije, bilo je prostora da se vrati i da pomogne, meni je to sasvim uredu. Ako on misli da ga nacija treba, to je po meni legitimno, ne samo za Dušana nego za sve. Ja sam malo stariji tako da tu nema prostora i vremena za nešto drugo. Znam koliko sam dao, znam da je to moj maksimum i ono što je do ovog momenta pomagalo reprezentaciji Bosne i Hercegovine. Ostavljam ekipu u dobrom stanju, s dobrim momcima koji su me nagovarali da ostanem još. Nije im drago što idem, ali to su moja mlađa braća, ostavljam ih samo na terenu i nikako drugačije“.
Plasman na dva Mundijala je nešto što će mu najviše ostati u sjećanju tokom igranja za reprezentaciju.
“Dva svjetska prvenstva su nešto što će mi najviše ostati u sjećanju. To je kruna kvalifikacija, nešto najljepše što se desilo za mene i za reprezentaciju Bosne i Hercegovine. Bilo je dosta golova, ima taj prvi, taj posljednji koji je bio jedan od najemotivnijih, ali vidjet ćemo. Još uvijek kad se vraćam, ima dosta golova koji su bitni, ali taj protiv Velsa ima najveću snagu i emociju. Nema 2. oktobar neko posebno značenje. Razmišljao sam šta i kako, kad bih ja bio najspremniji poslije SP-a i poslije dužeg odmora, znajući da ću na početku u Schalkeu gledati da se polako uvodim u ritam jer sam imao povredicu protiv Amerike. Više iz tih razloga sam gledao kad da budem najspremniji kad mogu da pomognem. Nije revijalna utakmica, jako je bitna” – rekao je Dijamant i poručio kako nema u planu baviti se trenerskim poslom.
“Sad za sad, nema budućnosti moje u trenerskom poslu. Nisam previše razmišljao. Hoću da završim s nogometom na najbolji mogući način i da se skoncentrišem na to, a poslije hoću da odmorim jer skoro 20 godina, odnosno malo više, što se tiče klupskog takmičenja. Svašta nešto se prošlo, puno pritiska. Za početak, planiram da odmorim pa onda ćemo vidjeti dalje“.
Imao je Dijamant prije posljednje utakmice za reprezentaciju poruku za sve mlade koji se bave sportom u našoj domovini.
“Imam osjećaj da malo kod nas, generalno, ljudi se brzo zadovolje. Ako se nešto postigne, onda se stane na tome jer misliš da si nešto postigao, zaradio. Ako se zarade prve pare, čovjek se, neću reći promijeni, nego zadovolji i jednostavno ne gleda više da bude bolji odnosno nema tu ambiciju da napravi nešto više. Taj mentalni sklop kod nas je malo drugačiji nego u Evropi i što se mene tiče, to je moja najveća snaga bila. I kad su me kritikovali i kad su mi govorili da nisam najbolji, uvijek sam bio sa nogama na zemlji i znao sam šta mogu i šta želim i znao sam šta ću uraditi za to. A sad da li će to biti dovoljno ili ne, treba malo i sreće koja se treba i zaslužiti. Ja sam imao sreće, posebno kod tog prvog gola, da je lopta otišla 10 cm pored, ne bi bio gol, ali ta sreća se mora zaslužiti. Pogotovo kod nas ima jako puno talenta, mi smo talentovana nacija, ali možda nacija koja ne da do kraja sve od sebe da bi ispunila svoje snove jer realno je da je odavde mnogo teže otići u Evropu. I zbog pasoša i zbog svega. Maloljetna djeca teško mogu negdje otići da igraju nogomet. Ipak, ima dosta primjera koji su napravili nešto, ja sam jedan od njih. Djeca treba da prate svoje snove i da rade još više. Ja u 40. godini mislim da mogu još nešto naučiti i napredovati, ali kad završim onda ćemo presjeći i reći da je to to”.
Nedostajat će mu igranje za reprezentaciju, a njegovoj djeci, koja su u međuvremenu, postala veliki navijači BiH, nije bilo drago.
“Falit će mi igranje za reprezentaciju, a pod to spada sve nabrojano. Od izlaska na teren, od saigrača, intoniranja himne, golova, slavlja naših navijača, svjetskih i evropskih prvenstava kojih će ako Bog da biti. Bit će mi teško gledati s tribina, to je nešto što će mi nedostajati. Ja sam sretan s njim jer sam svjestan da sam što se tiče reprezentacije dostigao maksimum i dao sve od sebe i iz tog razloga odlazim sretan i zadovoljan jer znam da je to bio maksimum. Sigurno da djeci nije bilo drago pogotovo jer su postali ozbiljni navijači naše reprezentacije iako su odrasli na strani. Upoznati su sa svim, Dani i Una znaju sve igrače imenom i prezimenom, ali eto jedna era se završava, ide nova, danas-sutra sa svojom porodicom za ruku i navijati za svoju BiH”, dodao je Dijamant koji smatra kako se i direktor reprezentacije Emir Spahić slaže s njegovom odlukom.
“Ja znam šta je najbolje za mene, ali i za reprezentaciju, vjerovatno se slaže i Emir Spahić na kraju krajeva“.
Zatim je zamolio javnost da “popuste” Ermedina Demirovića koji ne proživljava najbolje dane u nacionalnom timu.
“Ja kad sam sa Samirom Merzićem pričao, nije to bilo lupanje bez razmišljanja. Treba čovjek postaviti sebi neke ciljeve u tim godinama pa sad pitanje je koliko to želiš stvarno. Koliko želiš da sam daš sebe da bi došao do ciljeva, snova, želja… U današnjoj reprezentaciji ima dosta mladih igrača koji su to pokazali u ove dvije godine, da žele pratiti svoje snove, da imaju kvaliteta i da imaju glavu za to. Ne boje se reći ‘razbit ćemo Italiju’ i onda pokažu to na terenu. Lako je to pričati, ali teren je najveće mjerilo. Svaki igrač je drugačiji i različiti, ne treba niko biti Edin Džeko, svi oni imaju svoja imena i prezimena. Možda bih vas mogao zamoliti da mi popustite Demirovića, i navijači i novinari. To je momak koji daje maksimum, imao sam i ja utakmica gdje nisam zabijao golove, nije to lagan period mentalno da se podnese, još kad dođu te kritike, zajebancije i šale onda bude još teže. Tog momka treba da podržite jer je on bio jedan od ključnih igrača za odlazak na Svjetsko prvenstvo, a bit će i budućnosti stub ove reprezentacije koja će u budućnosti biti još bolja i bolja” – kazao je Dijamant koji se želi odmoriti nakon završetka karijere.
“Nisam razmišljao šta ću poslije završetka karijere. Prvo da se odmorim, ali siguran sam da će biti dosta nekih opcija. I vjerujem da će nakon završetka karijere da odlučim šta mi odgovara, šta bi mi godilo, a da nema pritiska sa svih strana. Nije lagan ovaj naš sport, koliko god to izgledalo sa strane, sa te psihološke i mentalne strane, zna biti jako težak. Prvo odmoriti pa ćemo vidjeti dalje“.
Za kraj je imao poruku i za predstavnike medija kojima je zahvalio na dobronamjernim kritikama koje su ga tjerale da bude bolji, ali i na pohvala te je na kraju napravio selfie s predstavnicima “sedme sile” koji su stigli na press konferenciju.
“Hvala, nekako brzo prođe ovih 20 godina. Mislim da smo imali puno lijepih trenutaka, bilo je i onih negativnih, bilo je i kritika, nekad i previše. Nekad zasluženih, nekad ne. Hvala vam i za to, ta dobra kritika zna pomoći i na neki način ukazati na greške koje čovjek i ne vidi odnosno neće da prizna u tim momentima, hvala vam čuvajte ovu djecu, pazite ih i kad ne ide s obzirom da ovi momci daju sve od sebe i vole Bosnu i Hercegovinu što je najbitnije, vjerujem za sve. Doći će period i kad neće biti dobri rezultati, ali vjerujte mi da je tad naša podrška za njih jako velika” završio je najbolji nogometaš u historiji Bosne i Hercegovine.
