Sadnja voćaka u jesen: Kako da prepoznate kvalitetne sadnice i pripremite ih za sadnju

Podizanje novog voćnjaka počinje mnogo prije same sadnje, a uspjeh u velikoj mjeri zavisi od pravilnog izbora sadnica, vremena sadnje i njihove pripreme. Greške napravljene u ovim početnim koracima mogu se odraziti na prijem sadnica, početni porast, kasniji razvoj stabala i buduću rodnost. Zato je važno obratiti pažnju na kvalitet sadnog materijala, njegovu nabavku i pravilno čuvanje do sadnje. U nastavku donosimo najvažnije preporuke za pripremu i sadnju voćaka.

Vrijeme sadnje

Sadnja voćaka obavlja se u periodu mirovanja. U našim ekološkim uslovima sadnja voćaka se obavlja u toku jeseni ili rano u proljeće. Ukoliko je zima blaga i temperature ne padaju ispod 0°C i ovaj period se može koristiti za sadnju. Jesenja sadnja voćaka ima prednost u odnosu na proljećnu. Voćka zasađena u jesen se blagovremeno pripremi za vegetaciju što joj omogućava dobro rastenje u prvoj godini poslije sadnje, a to je vrlo značajno za budući razvoj stabla. Voćka posađena u proljeće, posebno ako se sa sadnjom kasni, slabije se razvija u prvoj godini. Ona je osjetljivija na sušu, a zaostajanje u rastu, u prvoj godini, imaće negativne posljedice i na dalji razvoj stabla.

U blažim klimatima sadnja se može obavljati u toku dužeg vremenskog perioda, dobrim dijelom i u toku zime, što je značajno kada se podiže voćnjak na velikim površinama, gdje je potrebno angažovati dosta radne snage. U kontinentalnim uslovima potrebno je sa sadnjom početi u jesen i koristiti zimske periode kada temperaturni uslovi to dozvoljavaju, kako bi se sa sadnjom moglo završiti što ranije u proljeće.

Izbor i nabavka sadnica

Jedan od uslova za uspješnu proizvodnju voća je kvalitetan sadni materijal. Ukoliko taj uslov nije ispunjen, posljedice mogu biti dugoročne i takve prirode da dovedu u pitanje rentabilnost proizvodnje. Pod kvalitetom sadnog materijala podrazumijeva se sljedeće: da sorta i podloga odgovara narudžbi; da nadzemni sistem i koren sadnice zadovoljavaju zakonom predviđene standarde za pojedine vrste i kategorije sadnog materijala; da je proizveden takvom tehnologijom koja maksimalno garantuje zdravstvenu ispravnost sadnog materijala; da nema fizičkih oštećenja; da u postupku manipulacije i transporta nije došlo do izmrzavanja i isušivanja korena, što je česta pojava u praksi.

Proizvodnja sadnog materijala je vrlo odgovoran posao, jer se propusti i greške napravljene u rasadniku mogu višestruko negativno odraziti na rastenje, razvitak i plodonošenje stabala u voćnjaku.

Zbog toga sadni materijal treba nabavljati samo od renomiranog proizvođača, koji ima višegodišnju uspješnu proizvodnju. U zdravstvenom pogledu najveću sigurnost pruža bezvirusni sadni materijal (virus free), pa se treba orijentisati na nabavku ovakvog materijala. Nabavljeni sadni materijal mora imati uvjerenje o kvalitetu i zdravstvenom stanju, izdato od nadležne institucije. Pored toga, ako se radi o nabavci veće količine sadnog materijala preporučljivo je da se u toku vegetacije napravi uvid u stanje rastilja i matičnjaka rasadnika od koga se nabavlja sadni materijal.

Za proizvođače voća sa tržišnom orijentacijom i za proizvođače koji se bave plantažnom proizvodnjom voća najveća sigurnost u pogledu kvaliteta i zdravstvenog stanja je proizvodnja sadnica na vlastitim površinama. Na ovaj način će se postići neophodna sigurnost u identičnost sorte, podloge, zdravstvenog stanja i sl., poznavanjem kvaliteta i zdravstvenog stanja matičnjaka od kojih su uzete plemke i podloge. Na ovaj način se najefikasnije može zadovoljiti planirana struktura sorti, odnosno kompozicija sorti i podloga, željeni kvalitet sadnica, dinamika obezbjeđenja, količina sadnica po vrstama i sortama usklađena sa dinamikom podizanja voćnjaka i sl. Proizvodnja sadnog materijala za vlastite potrebe podliježe uobičajenoj kontroli kvaliteta i zdravstvenog stanja i mora biti pokrivena odgovarajućim uvjerenjima od nadležnih institucija.

Priprema sadnica za sadnju

Preuzete i transportovane sadnice moraju se sačuvati do momenta sadnje. Često se nepažljivim radom od preuzimanja do sadnje upropasti višegodišnji trud rasadničara, ako se u postupku stvore uslovi za oštećenje korena od glodara, isušivanja, izmrzavanja i sl. Bez obzira na vremenski period od preuzimanja do sadnje, sadnice se moraju odmah utrapiti, kao da će ostati u trapu duži vremenski period. Prilikom trapljenja treba odvojiti i vidno obilježiti sorte, a ako se jedna sorta uzgaja na više podloga onda odvojiti i podloge. Radi veće sigurnosti potrebno je napraviti plan trapa. Sadnice u trapu treba prekriti zemljom do spojnog mjesta. Ako je preuzimanje izvršeno u jesen i postoji mogućnost da će sadnice ostati u trapu tokom cijele zime, onda humka treba da bude veća i da prekrije sadnice iznad spojnog mjesta da ne bi došlo do izmrzavanja korena. Ukoliko je korijen sadnica, zbog dugog i nepovoljnog transporta, dosta isušen preporučljivo je da se sadnice osvježe potapanjem korijena u vodu u trajanju od 10–12 h, a u slučaju jače dehidratizacije može i duže (do 24 h).

Iz trapa treba vaditi i pripremati za sadnju onu količinu sadnica koja se može posaditi u naredna 2–3 h. Neposredna priprema sadnice sastoji se u skraćivanju mehanički oštećenih i izmrzlih korijenova; rez treba izvesti oštrim voćarskim makazama do zdravog tkiva. Neoštećen korijen nije potrebno skraćivati, osim u slučajevima kada je suviše dug i može praviti smetnje pri sadnji. Pripremljene sadnice treba držati u vodi ili kaši napravljenoj od jednog dijela goveđe balege, dva dijela ilovače i jednog dijela vode. U toku rada korijn se smije držati izložen suncu i vjetru.