Semir Islamović je kazao da je s majkom, bratom i sestrom 1992. živio u Jusićima te da je tada imao 13 godina. Svjedok je naveo da su u travnju ili svibnju u selo sve češće dolaziti srpski vojnici.
“Počeli su srpski vojnici dolaziti s namjerom da se preda oružje”, rekao je Islamović, dodavši da je Peru Radića poznavao odranije te da je i on dolazio s vojnicima i inzistirao da se preda oružje.
Islamović je kazao da je stanovništvo 27. svibnja bilo u podrumima kuća tokom granatiranja te da se sjeća da su još jednom prije toga padale granate. Dodao je da je sa oko 40 osoba bio u podrumu Mustafe Islamovića jer je taj podrum bio od kamena, a kuća bliže Miloševićima, gdje je padalo manje granata.
Svjedok je rekao da su se zaključali u podrumu kada su čuli da dolaze srpski vojnici. Dodao je da su vojnici kucali, pokušavali razvaliti vrata pucajući na njih.
“Ja se sjećam da sam glavu u ćošak stavio jer sam se prepao”, kazao je Islamović, dodavši kako je kuća počela gorjeti.
Ne znajući da li je netko otvorio ili razvalio vrata, svjedok se prisjetio izlaska iz podruma, kada su ispred kuće zatekli sedam-osam srpskih vojnika, te da je Mustafa bio u nesvijesti.
“Bio je čovjek kojeg su oslovljavali sa Vlado”, rekao je Islamović navodeći da je on jedan od vojnika te da misli da je taj čovjek iz Ristanovića i da ga “nije puno poznavao”.
On je dodao da im je bilo naređeno da krenu prema autobusnoj stanici te da je u putu vidio kuće kako gore i kako srpski vojnici dovode stanovništvo na stanicu. Kazao je da je cijelo selo bilo tu i da je njima rečeno da idu prema Malešićima.
“Civili, žene, djeca… a muškarci su ostali”, kazao je Islamović pojašnjavajući tko je krenuo prema Malešićima.
Svjedok je rekao da su stigli ispred škole, gdje je bilo srpskih vojnika, te da je vidio Peru Radića. On je naveo da je Pero govorio tko će u koju učionicu, te da je jedne prilike dozvolio da se kupi keks za djecu i da im je govorio da se ne plaše.
Pero Radić zvani Jarac, Božo Vidović, Petko Tomić zvani Gavran i Crni gavran, Branko Studen i Vlado Ristanović zvani Tošanov se terete za ubojstva najmanje 48 osoba, te progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz mjesta Jusići kod Zvornika u svibnju 1992. godine.
Islamović je kazao da je iz škole vidio muškarce kako drže ruke na glavi i da prolaze te da je prepoznao Džafera Hasanovića. Svjedok je rekao da su oko jedan sat došli autobusi te da je on drugim autobusom otišao u Memiće.
Na pitanje Obrane da li je i kako je vidio da gori selo Anđelići nekoliko dana ranije, svjedok je odgovorio da jeste zbog prijetnji srpskih vojnika.
“Zato što je nama prijećeno: ‘Ako ne predate oružje, ovako ćete gorjeti’”, kazao je Islamović.
Svjedok je rekao da nije čuo za ubojstva u Brđanima i Petrovićima.
Odvjetnik Dejan Bogdanović pročitao je raniji iskaz svjedoka u kojem ne spominje da je Pero Radić išta govorio ispred škole niti da li je bio naoružan i u uniformi.
Objašnjavajući Sudskom vijeću razliku iskaza, svjedok je kazao da je Radić govorio dok su bili u školi te da je smatrao da u Sudu treba ispričati detalje. Dodao je da misli da Pero nikoga nije maltretirao u Jusićima. Svjedok je rekao da je on na biciklu zvao ljude koje su tražili vojnici te da je vidio srpske vojnike ispred Zećine kuće.
Svjedok je kazao da su ih čuvali srpski vojnici u SMB i šarenim uniformama te da su uglavnom imali puške. Odvjetnik Miloš Perić pročitao je isti raniji iskaz svjedoka u kojem ne spominje da je Vlado bio ispred kuće u Jusićima kada su izašli iz podruma.
Upitan da li su vojnici govorili njima u podrumu da izađu kako ne bi izgorjeli, svjedok je odgovorio potvrdno.
Nastavak suđenja zakazan je za 3. ožujak.
