Zvornik je oduvjek bio grad lijepih žena, ali zvanično najljepša je NJegica Balorda koja je 2004. godine prvo osvojila titulu MIS RS, a zatim na izboru za najljepšu djevojku BiH, i tu laskavu titulu.
Ova djevojka nesvakidašnjeg imena i ljepote koja je jedno vrijeme radila kao trgovac u jednom zvorničkom market, krasila je, nakon izbora i osvajanja pobjedničke lente, stranice mnogih novina. Dobijala je brojne ponude za nastupe na modnim revijama, za snimanje reklama, putovanja, učestvovala u mnogim tv emisijama.
Iako, za sada jedina Zvorničanka, zvanična pobjednica jednog državnog takmičenja za izbor mis, više je bila poznata, priznata i popularna svuda nego u svom gradu koji joj se još uvijek nije odužio na pravi način, pa je ubrzo život i karijeru nastavila u Sarajevu. Kao voditelj radila je nekoliko godina na Federalnoj TV. Za časopis Azra o svojoj posljednjoj trećoj trudnoći, Njegica kaže:
– Prije svega, moram reći da sam priželjkivala da i ovog puta rodim sima. Imala sam utisak da sam ja predodređena da budem mama dječaka i s obzirom na to da sam ja zaljubljena u njih dvojicu od momenta kada sam ih vidjela, potajno sam maštala kakav će biti treći. Moj suprug je od prve trudnoće priželjkivao djevojčicu. Međutim, kada sam saznala rezultate testa, obuzela me je tolika količina emocija da nisam mogla vjerovati da ću zaista dobiti kćerku. Kalina je u naš dom došla prije pet mjeseci. Mislim da se ništa ljepše nije moglo desiti. Svi smo se raznježili, ona je postala centar našeg svijeta. Pogotovo mog starijeg sina Nauma. On me je sve vrijeme u toku trudnoće ljubio u stomak. Zbog toga je danas veoma privržen njoj – kazala je Njegica na početku našeg razgovora.
Budući da ste majka troje djece, kako počinje, a kako završava Vaš dan. Koliko Vam suprug Neven pomaže u odgoju djece?
– Svaki naš dan je užurban, prenatrpan obavezama. Njih je troje i svi zahtijevaju svoje vrijeme i pažnju. Međutim, najslađi momenti su nam kada Naum i Simon odu u vrtić i tada imam vremena da se posvetim samo njoj i da se mazimo. S obzirom na to da je Kalina sada mala i da sam njoj najpotrebnija, ja sam preuzela taj dio obaveza, a suprug Neven je više posvećen poslu, ali vikendima mi zaista pomaže. Recimo, svakodnevno mi pomaže da ih uspavam.
Koliko je danas teško odgojiti djecu i na koji način ih Vi odgajate?
– Rekla bih da nijedno vrijeme nije lako za odgajanje djece, to je najvažnija i najteža misija – odgojiti ih na pravi način i izvesti na pravi put. Mi, nasreću, još nismo ušli u tu fazu. Ja se nadam da ćemo skupa uspjeti djeci ugraditi neke temeljne životne vrijednosti prije negoli krenu u školu. I psiholozi i pedagozi su saglasni da sve ono što dijete usvoji do neke pete, šeste godine je, zapravo, temelj svega. I suprug i ja smo iz patrijarhalnih porodica gdje se poštuju prave ljudske vrijednosti. I nadam se da ćemo od njih napraviti dobre ljude, što je nama i najbitnije.
Ko je u vašem domu strogi, a ko popustljivi policajac?
– Ja sam strogi policajac i uvijek sam znala da ću biti takva. Nikada nisam voljela vidjeti razmaženo i nevaspitano dijete, kojem čovjek ništa ne može da objasni. Majka sam dvojice dječaka, i morala sam u startu uspostaviti autoritet, jer kada im je sve dopušteno stvari brzo izmaknu kontroli. Za sada to dobro funkcioniše. Dobro je da i suprug i ja sve to izbalansiramo. Djeca moraju da znaju da postoji autoritet i da se nauče poštovati starije, te kako se ponašati u gostima, na ulici i u kući.
Majka ste, imate privatni biznis, jedna ste od najljepših bosanskohercegovačkih žena, no, šta je, prema Vašem mišljenju, Vaš najveći uspjeh?
– Bez skromnosti mogu reći da je to moja porodica, jer šta god da ste bili do tog momenta, kada uzmete bebu u ruke, vi ste mama. Možete biti pjevačica, glumica, astronautkinja, u tom momentu to postaje nebitno. U tom momentu samo je ta beba bitna. Sve može sačekati. I kada djeca malo odrastu, možete se vratiti svemu onome čime ste se bavali prije. Od svih titula koje imam u životu, titula mame mi je najposebnija.
Koliko Vam je bitno da svoje sinove odgajate u tradicionalnom duhu i koje vrijednosti im želite usaditi, kako bi oni sutra postali dobri ljudi?
– Rekla bih da je ljubav baza svega. Ljubav prema vjeri, ljudima, životu. Od malih nogu djecu treba učiti da vole, praštaju, budu tolerantni i pomažu drugima. Ja to njima stalno pričam. Želim ih naučiti da se čuvaju, da čuvaju svoju sestru i da im je porodica najveće utočište. Ljubav i vjera su osnova za dobrog čovjeka u budućnosti. Tradicija je nešto najljepše što kroz život možete ponijeti sa sobom.
S obzirom na to da sa suprugom vodite privatni biznis, kako uspijevate uskladiti posao i porodicu?
– Suprug trenutno najviše radi, a ja sam posvećena djeci. I na taj način balansiramo. Nekad mi bude jako teško, pogotovo kada su, naprimjer, djeca bolesna. Onda mi u pomoć uskače Neven.
U skladnom ste braku već osam godina, što je, nažalost, u savremenom svijetu rijetkost. Koji je Vaš i Nevenov recept za sretan i uspješan brak? Mijenja li se ljubav s vremenom?
– Ne znam koliko ja mogu da dijelim savjete za uspješan brak. Savršenstvo ne postoji i u svakoj vezi mora doći do nekih oscilacija, do konflikata, ali ljubav je najbitnija. Uvijek treba da se prisjetimo zbog čega smo ušli u brak. Moj suprug i ja nismo ušli iz nekih trećih interesa, već iz ljubavi i uvijek se vratimo na to. S druge strane, kruna našeg odnosa su naša djeca i kad niđemo na neke poteškoće, razgovor, tolerancija i prisjećanje svega lijepog što gradi naš odnos je ključ da ispeglamo što u tom trenutku ne štima. Razgovorom se rješava svaki problem i to je ključ uspješnog odnosa, jer sve što se stavlja pod tepih dovodi do erupcije koju je kasnije teško ugasiti.
Kada vratite vrijeme unazad, sjećate li se čime Vas je suprug osvojio, i čime Vas nakon osam godina braka osvaja svakodnevno?
– Njegova neposrednost, šarm. Bio je tako običan, a tako neobičan, s druge strane. Čini mi se da sam do tada nailazila na neke “glumce”, koji vam pričaju priče za koje misle da će vam se svidjeti. Predstavlja se onim što nije. I obično su me svi pogrešno procjenjivali, zato što su vjerovatno imali predrasude prema meni, pa su me željeli fascinirati materijalnim stvarima, koje za mene uopće nisu bitne i nešto što je samo trenutni izvor sreće. Suština je nešto mnogo dublje, a to je Neven imao. Mi smo se sreli u crkvi i tu sam, zapravo, i vidjela kakav je on čovjek. Na prvu je „klinuo“ s mojim prijateljima i roditeljima i svi su ga objeručke prihvatili. I to je ono što je i dan-danas njegova najljepša strana, što je blizak, neposredan i veoma pozitivan. Volim tu ljudsku osobinu i pozitivnu vibraciju, a on je itekako ima.
S obzirom na to da ste Vi zaista jedna od naših najljepših izabranih misica, planirate li se vratiti modelingu?
– Modeling je moja velika ljubav, ali ne znam da li bih se ponovo vratila tome. Možda s vremena na vrijeme uraditi neku reviju ili fotosešn, ali o intenzivnom vraćanju nema govora. Iako je to zaista bio lijep period u mom životu.
Budući da ste se pojavili nekoliko puta u seriji “Lud, zbunjen, normalan”, jeste li možda planirali da se nastavite baviti ovom profesijom?
– Zahvaljujući toj seriji i još nekim serijama i filmovima u kojima sam se pojavljivala shvatila sam da je gluma nešto što je meni jako interesantno. Svidjelo mi se kako se to radi na setu, glumci su dobri ljudi. I da mi se nije desio poslije toga brak i porodica, možda bih se tome više posvetila. Ostala je želja da se nadogradim u smislu glume, ali nikad se ne zna šta nosi život. Nosim to kao jedno lijepo životno iskustvo. Možda sam se, ipak, trebala odlučiti za Akademiju scenskih umjetnosti kad je riječ o profesiji (smijeh).
Kada sumirate proteklu godinu, u kakvom će Vam sjećanju ostati i koje su Vam želje i planovi za narednu?
– Iako je zbog Covida prethodna godina ostavila gorak okus u ustima, ja ću je se sjećati kao jedne od najljepših. Desila mi se ljubav za čitav život, moja Kalina, ali su se desile i neke lijepe stvari za moju porodicu. Ostvarili smo dugoočekivane planove, realizovali stvari koje smo planirali godinama. Tako da ću je pamtiti samo po lijepim stvarima, i želim da i ova bar upola bude kao prethoda. I da svi budemo živi i zdravi i sretni.
U Zvornik u kome joj u naselju Grobnica žive roditelji, dolazi povremeno. I dalje je lijepa, možda s godinama i materinstvom još i ljepša, skromna i neposredna, ljubazna i prirodna, a ono što je posebno krasi je predivan osmjeh koji obasja i njeno ali i lice onih kojima je upućen.
Nekadašnje komšije i prijatelje iz Zvornika nije zaboravila i uvijek im se javi i pozdravi kada u njega navrati.
