Borislav Petrović kazao je da je kao pripadnik specijalne jedinice policije iz Ugljevika upućen na teren u Gornju Krćinu, te da im je “najednom” rečeno da idu u susjedno selo Lokanj.
“Ujutru, neko viče napad, ima mrtvih”, rekao je Petrović, dodajući da je sa kolegama iz policije naišao na 30-ak zarobljenih.
Dodao je da je vidio hrpu oružja. Izjavio je da je izdvojena grupa od 12 ljudi, među kojima je bilo nekoliko žena i djece, koje su sproveli u centar Lokanja. Svjedok je kazao da je iz jedne kuće donio mlijeko za djecu.
Petrović je rekao da je kasnije čuo da su neki zarobljenici pobijeni.
Na pitanja Odbrane, svjedok je kazao da im, kada su polazili, nije rečeno da će im zadatak biti napad na kolonu, kao i da su bili iznenađeni zbog napada.
Miroslavu Markoviću na teret je stavljeno učešće u zatvaranju, zlostavljanju i ubistvima 67 bošnjačkih civila na području Lokanja u julu 1992. godine. Prema optužnici, on je bio pripadnik Lokanjske čete Zvorničke brigade Vojske Republike Srpske (VRS).
Miladin Radovanović takođe je ispričao da je sa interventnim vodom iz Ugljevika poslat u Gornju Krćinu i da su prenoćili u Lokanju, te je ujutro došlo do napada. Prema njegovim riječima, bilo je pucnjave i dvojica mještana koji su im bili vodiči su ranjeni, a i on pogođen gelerima.
Ispričao je da je na jednom mjestu vidio kolege iz policije koji su čuvali desetak zarobljenih, koje je prihvatila vojna policija.
Braniocu Draganu Gotovcu je kazao da je do njihovog ranjavanja došlo usljed bacanja bombe i pucnjave.
Dragan Stevanović rekao je da je sa jedinicom policije iz Ugljevika bio na terenu u Krćini odnosno Lokanju kada je došlo do pucnjave. On je naveo da je vidio kolege iz policije i vojnike, kao i ljude za koje je pretpostavio da su zarobljeni.
Svjedok Dragan Simić kazao je da je iz Karakaja upućen da ode autobusom u Lokanj sa tri vojna policajca.
“Vidio sam civile kod doma”, rekao je svjedok, dodajući da je u autobus ušlo nekoliko žena, djece i jedan muškarac, te su otišli prema Zvorniku.
Enes Nakičević je ispričao kako je u julu oko 120 civila krenulo da izađe iz Teočaka, koji je bio okružen srpskim snagama. Kako je naveo, na taj način su nabavljali namirnice i lijekove.
On je rekao da je bio u sredini kolone, sa bratom i rođakom. Dok su išli, kako je kazao, kolona se zaustavila i čuo se pucanj. Dodao je da su nastavili i da su vidjeli mrtvog srpskog vojnika. On je rekao da su se približili srpskim rovovima iz kojih se pucalo.
“Prekinula se kolona. Ko je otišao, otišao je”, prisjetio se Nakičević, dodajući da je pobjegao s jednom grupom.
Prema njegovim riječima, više od 70 civila je ostalo, a kasnije je saznao da su pobijeni, među kojima i njegov brat i rođak.
Branilac Gotovac ga je podsjetio da je u ranijoj izjavi naveo da su iz Teočaka krenuli kako bi, osim namirnica i lijekova, nabavili i naoružanje. Nakičević je rekao da on to nije izjavio. Potvrdio je da su njegovi roditelji primali naknadu od države za poginulog sina.
Zumreta Mehić kazala je da je njen suprug Faik krenuo u koloni iz Teočaka i da je kasnije javljeno da su zarobljeni. Dodala je da je njegovo tijelo kasnije razmijenjeno. Odbrani je potvrdila da prima invalidninu za supruga.
Na ročištu je saslušan i zaštićeni svjedok S-8, čiji iskaz ne smije biti objavljen.
Nastavak suđenja je 5. septembra.
