Nikola Drobnjak je u ringu strah i trepet, van njega radi vrlo plemenite stvari (FOTO)

Momak iz Zvornika koji je ostvario ogromne uspjehe u ringu postavši srebrni na amaterskom prvenstvu svijeta, bronzani na EP, te profesionalni prvak Evrope u poluteškoj kategoriji, uporedo svakodnevno radi sa tinejdžerskom populacijom koja je krenula onim drugim, lošijim putem.

Nikola je završio Defektološki fakultet u Beogradu i zaposlen je u Centru za socijalni rad u Zvorniku na referatu maloljetnička delinkvencija, a posljednje tri godine radi i na referatu nasilje u porodici. Više od 400 maloljetnika koji nisu krivično gonjeni ali su na tom putu jer su bili u sukobu sa zakonom, prošlo je kroz njegovu evidenciju. Priznaje da mu svakodnevno savjetovanje tinejdžera daje dodatnu snagu i u ringu.

– Nekako sam od prvog dana nastojao da budem drugačiji od većine boraca koje bije glas da su opasni momci. Gledao sam da budem na drugoj strani, da stečenim znanjem na fakultetu, ponašanjem, ali i disciplinom i radnom etikom koje su neophodne da biste postigli bilo kakve rezultate u sportu, budem primjer drugima. Ne gajim iluzije da sam pomogao i na neki način spasao na stotine mladih koji su krenuli stranputicom, ali je jedan broj njih danas sa vrlo zadovoljavajućim ponašanjem, da tako kažem normalni su, porodični, ljudi – kaže Drobnjak za Srpskainfo.

Neke od štićenika uspio je da privoli da dođu na treninge i na taj način kanališu višak energije.

– Kada se sve poreda kako treba ništa nije teško izbalansirati. Sport i struka su moralna i zakonska stvar. Momci koji dolaze u Centar za socijalni rad obično su naklonjeni borilačkim sportovima, tako da nekoliko njih dolazi na treninge našeg kluba. Svjestan sam da ne živimo u filmu i da je nemoguće da pomognemo svima, ali mi je puno srce kada vidim momka koji je bio naš korisnik kako šeta sa suprugom i djecom. Ne pravimo čudo, ali postoje pozitivni primjeri – naglasio je Drobnjak.

Sa korisnicima usluga priča otvoreno navodeći im dobre i loše primjere iz okoline.

– Jako teško je napraviti uspjeh u ovoj oblasti jer dječaci mahom dolaze iz disfunkcionalnog okruženja, porodice nažalost najčešće nemaju kapacitet da se izbore sa tim. Jako je teško doprijeti do njih, jer poslije razgovora koji traje dva, tri sata oni se ponovo vraćaju u svoje okruženje. Trudim se da im navedem loše primjere pominjući neke osobe iz našeg grada koje su nažalost zastranile. Na drugoj strani, pokazujem im pozitivne primjere, pokušavam da ih probudim da okrenu list i pomognu sami sebi. Postoje i greške u sistemu. Zakon je savršen, ali nemamo vaspitne centre, samo su dva maloljetnika u vaspitno popravnom domu u cijeloj Srpskoj. Ponekad se desi da sud ne prihvati naše mišljenje, ali to su rijetke situacije i uglavnom se odnosi na nedostatkom dokaza koji nemaju veze sa našom procjenom o porodičnoj situaciji i samom maloljetniku – rekao je Drobnjak.

Priznaje da mu je jedan pozitivan primjer iz struke važniji od bilo kakve medalje.

– Uspjesi u ringu su divni, za to radim i treniram, a ono što sam postigao ostaje upisano za sva vremena. Euforija je jaka u tom trenutku, drži vas desetak dana i onda polako splasne. Sa druge strane, kada vidite da ste bar jednom dječaku pomogli da izađe na pravi put srce vam je puno svaki put kada ga vidite i čujete da su problem iza njega – zaključio je ovaj sjajni sportista koji se bavi plemenitim poslom.

Tekst preuzet sa portala Srpska Info.