Prethodnog dana rijeka Drina i Zvorničko jezero ugostili su dvije prelijepe manifestacije. Na Zvorničkom jezeru održano je 12.Međunarodno takmičenje u kajak i kanu disciplinama na mirnim vodama, dok je na obali rijeke Drina, na gradskoj plaži u Zvorniku održana druga „Spustijada“ na kojoj je učestvovalo preko stotinu učesnika.
Kako su saopštili organizatori, prezadovoljni su odzivom ljubitelja rijeke Drine na današnjem spustu.
– Manifestacija je opravdala očekivanja. Mi smo zadovoljni odzivom sugrađana. Za učesnike su bile obezbijeđene majice, kotlić i piće – naveli su organizatori koji su se ovom prilikom zahvalili pokroviteljima i spozorima.
Posebnu notu ovogodišnjoj Spustijadi dali su članovi Lista Džezva koji su najmlađem učesniku uručili simboličan poklon, a samoj Spustijadi napisali da su to manifestacije i događji koji su poželjni u Zvorniku i na Drini.
Poseban osvrt je bio prema ovogodišnjem kolektivnom ručku za sve učesnike Spustijade, a o čemu je Mirzet Mustafić napisao:
Za sve učesnike u manifestaciji Zvorničke spustijade, izvrsno jelo – gulaš, pripremio je Jović Rade. Poznajem ga od ranije. Rođen je 1964. godine, sada je penzioner i bivši granični policajac. Oni koji ga još nisu prepoznali u svom sjećanju, vjerujem da će mu biti sasvim jasno ako kažem – Sin Nade babice.
Veliki kazan za pripremu navedenog jela smješten je do bašte kafane na Mejdanu. Više puta sam prolazio dok se “spremao gulaš”. Jednom sam malo miješao veslom po dnu kazana, zadržavajući se kraće ili duže u razgovoru, da čujem Radin odgovor na pitanje kako ga sprema, imajući u vidu veliku količinu.
Teško je takav recept u prolazu zapisati do detalja, jer oni koji su već pravili gulaš znaju da ima dosta improvizacije i prilagođavanja vlastitom ukusu, ali i nekih rutinskih radnji. Ipak, vrijedilo je, jer odavno nisam uživao u ovako lijepo spremljenom gulašu.
Dakle, sin Nade babice, kaže: “Na ovu količinu od 70 litara, stavio sam 30 kilograma mesa – po 15 kilograma junetine i teletine. Dodao sam nešto i šupljih telećih kostiju, 15 kg crnog luka, 7 kg mrkve, 3 kg peršuna i dva velika celera sa listom. Sve ostalo su začini, koje ću dodavati po potrebi: sol, biber, svjež bosiljak i ruzmarin, bijeli luk, malo slatke paprike ovaj put, veoma malo.”
“Naravno, najprije upržim luk sa malo ulja, zatim ubacim starije meso i miješam dvadesetak minuta, pa onda dodajem mlađe meso. Nakon toga slijedi dodavanje mrkve, vode i svih ostalih sastojaka navedenih gore. Stalno vršim probe ukusa, jer je na veću količinu teško ispraviti greške.”
Nakon što sam do polovine uživao u serviranoj porciji gulaša, pridje mi Rade i pažljivo me posmatra. Izvrsno! – rekoh, – Ne vidim niti mi nedostaje lovorov list, jer je stvarno gulaš izuzetno ukusan.
“E, ovaj put nisam stavljao lorber, obično ga dodajem”, odgovori mi on.
Zatim mi donese originalno pakovanje mađarske ljute paprike u konzervi od kilograma, u kojoj je smjesa u prahu i mljevene paprike. Tresnuo sam malo u tanjir, a Rade mi donese još jednu kašiku gulaša i nasu mi u tanjir.
Za kraj, pitam ga ima li neku muzičku želju da joj udovoljim preko talasa Osvit radija Zvornik. Reče: “Bilo koja od onih YU hitova osamdesetih.”
Nedjelja je prošla na Mejdanu uz poziv mom domaćinu da početkom augusta bude moj gost, na kojem ću pripremati riblju čorbu, ali i ljuta krila na američki način.
Fotografije i dijelovi teksta preuzeti sa portala List Džezva i Infobirac.net.
