Privatni azili za pse još uvijek su rijetki na našim prostorima. U Karakaju već nekoliko godina funkcioniše sklonište za pse lutalice. Marijana Pejić sa članovima svoje porodice svakog dana brine o 90 pasa, koliko se trenutno nalazi u ovom životinjskom kutku.
–Sve se to desilo spontano, ljubav prema psima je preovladala. Kad vidim nekoga psa povrijeđenog, iznemoglog, gladnom nastojala sam da mu pomognem, tako što sam ih sklanjala kod sebe kući, liječila, brinula o njima. Na početku je bilo nekih 15 do 20, koliko je bio kapacitet skloništa, međutim, u posljednje tri godine stvorili smo uslove za boravak mnogo većeg broja pasa – priča Marijana, dodajući da joj u ovom poslu pomažu članovi porodice.
Osim ljubavi, pažnje i prostora, hrana je najskuplja stavka. Marijana i njen suprug Milan, inače zaposlen u kompaniji „Alumina“, snalaze se na razne načine kako bi obezbijedili dnevne obroke za sve pse koji su ovdje našli sklonište od ulice.
–Borba za hranu nam je najveći problem i naravno veterinarski troškovi. Za sada se nekako snalazimo, javljaju se pojedinci koji žele da nam pomognu u obezbjeđivanju hrane. Pomažu mi i ljudi iz Evropske unije, koji prate moj rad i trud i sve ovo što mi radimo kako bi što veći broj pasa bio zbrinut i imao siguran i bezbjedan život – kazuje Marijana.
Kaže, zahvalna je na svakoj pomoći i vidu podrške.
-Imamo razumijevanje od Gradske uprave Zvornika, ali i podršku od kompanije „Alumina“, koja nam donira određenu količinu hrane za pse – napominje Marijana.
U najvećem zvorničkom kolektivu prepoznali su značaj ovog privatnog azila, jer se i sama „Alumina“ suočava sa prisustvom pasa lutalica u svom fabričkom krugu.
–Smatramo da ovakve aktivnosti zaslužuju našu podršku i „Alumina“ je u kapacitetu u kom je to moguće obezbijedila određene donacije hrane. Dobro je da u našoj sredini postoje udruženja koja zbrinjavaju i sklanjaju pse sa ulice, obezbjeđuju veterinarsku njegu, a potom im pronalaze novi dom i vlasnike koji bi nastavili brigu o njima – kaže Stevo Savić, član menadžmenta kompanije „Alumina“, podsjećajući da je „Alumina“, kao društveno odgovorna kompanija, u prethodnom periodu podržala niz inicijativa nevladinih organizacija i udruženja iz različitih segmenata njihovog djelovanja.
S obzirom da se u fabričkom krugu „Alumine“ nerijetko mogu vidjeti psi lutalice, Savić kaže da će, dogovoreno je, ubuduće brigu o njima preuzimati predstavnici udruženja „Srcem za šape“, koje je prije nešto više od mjesec dana formirano u Zvorniku.
U posljednje tri godine oko 1.500 pasa je našlo utočište u skloništu porodice Pejić. Sve žovotinje imaju medicinsku njegu, tako da je azil naslonjen na usluge ovdašnjih veterinarskih ambulanti.
-Već nekoliko godina veoma uspješno sarađujemo sa ovim privatnim azilom u pogledu prevencije bolesti kod pasa koje oni sklanjaju sa ulice – kaže doktor veterinarske medicine Radomir Petrović iz veterinarske ambulante „Tomić“ u Karakaju. Veoma je važno, dodaje Petrović, da psi budu čipovani, vaksinisani, očišćeni od parazita, sterilisani i bezopasni po zdravlje ljudi.
–Pravi pogodak je što postoje organizacije koje na ovaj način preuzimaju brigu o napuštenim psima. Azili su jako bitni za jednu društvenu zajednicu, imajući u vidu da i u našoj sredini ima mnogo napuštenih životinja. Zbog toga je jako bitno da im se nađe sigurno mjesto za privremeni boravak, kako bi se oporavili i potom dobili nove vlasnike i topli dom – ističe Petrović, napominjući da je Udruženje „Srcem za šape“, zahvaljujući donacijama, finansiralo sterilizaciju 38 ženki pasa pronađenih na nekoliko lokaliteta s područja grada Zvornika.
Većina napuštenih pasa, u azilu u Karakaju, zadržavaju se najčešće dva do tri mjeseca. Marijana im, putem srodnih udruženja, pronalazi nove vlasnike, koji će takođe pružiti ljubav i pažnju koju oni zaslužuju.
-Naši psi uglavnom odlaze u dobre i provjerene domove u Holandiji, Belgiji, Austriji, Njemačkoj, Sloveniji, Engleskoj, Italiji – kaže Marijana.
I dodaje:
-Svaki pas ima svoju čar i svoje blago. Svi oni su naši prijatelji, koji na čovjeka mogu pozitivno da utiču. I kada smo najneraspoloženiji, oni nam svojom ljubavlju unesu pozitivnu energiju, da dobijemo snagu i vjetar u leđa da se borimo dalje – kazuje Marijana, koja je, priznaje, najsrećnija kad nekog psa spase sa ulice i kad se nakon ukazane njege i pažnje oporave, a zatim otputuju u svoj, kako kaže, lijep dom koji zaslužuju.
Odani, inteligentni i privrženi vlasniku, psi odavno zaslužuju titulu čovjekovog najboljeg prijatelja. Ali, ljudi kada ih više ne žele ostavljaju ih u nadi da će ih neko naći i preuzeti brigu o njima. Nažalost, veliki broj takvih pasa ostaje bez vlasnika i postaju lutalice. Oni koji imaju sreće završe u privatnom azilu Marijane Pejić u Karakaju.
Kako to izgleda pogledajte još bolje u video prilogu Alumina Info
(Alumina info)
