Davne 1889. godine u mjestu Međaš kod Kalesije, pored magistralnog puta Tuzla – Zvornik, Mehmed Bešić otvorio je kovačku radionicu.
Tada nije ni slutio da će radionica preživjeti 130 godina, te da će od nje živjeti njegovi potomci. Mehmeda je u kovačnici naslijedio sin Mustafa, zatim unuk Muharem, a trenutno u kovačkoj radionici rade njegovi praunuci Damir i Belmir.
Damir kaže da, prema njegovim saznanjima, u Tuzlanskom kantonu ne postoji starija kovačnica u kojoj se radi na tradicionalan način, odnosno pomoću kovačke vatre i čekića.
Poljoprivredni alat
Prema njegovim riječima, radnja je renovirana i uljepšana, ali je njen izgled ostao autentičan. Na zidovima i policama nalaze se brojne druge starine koje, kaže Damir, brižljivo skupljaju i sada im kovačnica pomalo liči na muzej.
– Mi smo četvrta generacija koja radi ovaj zanat. Naš je pradjed bio kovač i on je osnovao ovu kovačnicu, zanat se prenosio s koljena na koljeno i sada tu radimo brat i ja, a pomaže nam i amidža – kaže Damir.
Naglašava da im je ovo stalni posao od koga solidno živi njihova porodica, s nadom da će i njihovi sinovi krenuti putem svojih očeva i djedova, te naslijediti ovaj zanat, piše Visit BiH.
– Ovaj zanat je prekrasan i ja sam ga zavolio od malih nogu. Znao sam da ću jednog dana biti kovač. Mi smo se školovali, izučili druge zanate koji nam puno pomažu u ovom poslu – ističe Damir.
On kaže da posla ima dovoljno i da je zadovoljan, jer kvalitet na stari način izrađenog proizvoda ne može se porediti ni s čim.
– S obzirom na to da je zimski period, pripremamo se za proljeće i pravimo poljoprivredni alat. To nam je nekako glavna djelatnost, ali pravimo i roštilje, ražnjeve, sačeve i druge predmete koje žele mušterije, te popravljamo stari alat – kaže on.
Nostalgija
Prema njegovim riječima, za ovaj posao potrebna je dodana energija i snaga, ali on nije težak ako se radi s ljubavlju. Poručuje da za izradu jedne, na primjer, sjekire treba tri sata, te da sve zavisi od njene veličine.
Ispred kovačnice izložen je zaista širok dijapazon njihovih proizvoda, ali i stari vodeni trocjek na kojem se oštre noževi, sjekire, motike…
– Samo se na ovom trocjeku može kvalitetno naoštriti nož, a da se ne spali materijal koji onda slabi i njegov kvalitet. To je ono što, između ostalog, privlači mušterije kod nas. Ljudima je interesantno sve ovo, a oni stariji dolaze s nekom vrstom nostalgije jer su imali priliku spoznati kako se radilo prije – naglašava Damir, te dodaje da su ljudi iz dijaspore česti kupci njihovih proizvoda.
(nkp.ba)
