Nakon provedenih analiza na području 128 općina u BiH ustanovljeno je da su u BiH Unsko-sanski kanton, te područja Doboja i Maglaja minski najugroženija i da bi do 2025. naša država trebala biti čista od mina. Iz Federalne uprave civilne zaštite smatraju da je to nemoguće jer je potrebno deminirati još 2,7 posto teritorije.
Saša Obradović direktor BHMACA spomenuo je strateški projekt “Land release” koji je donio dobre rezultate u lociranju sumnjivih područja. Dodao je da je za novi strateški plan koji predviđa da BiH potpuno bude očišćena od mina do 2025. godine potrebno je izdvojiti 336 miliona KM.
“Osim Unsko-sanskog kantona i na području Doboja i Maglaja postoji najveća kontaminacija minsko sumnjivog područja i tu ćemo imati prioritete u narednom periodu. Bitno je naglasiti da uključivanjem svih nivoa vlasti BiH može biti zemlja bez mina za narednih pet godina”, naglasio je Saša Obradović.
U BiH postoji potreba za deminerskim timovima
Obradović je istakao i to da ni u Kantonu Sarajevo još nisu sva područja očišćena od mina.
“Trenutno provodimo projekt sa ambasadom SAD pod nazivom ‘Sarajevo i Istočno Sarajevo slobodno od mina do 2020. godine’. Preostale su nam općine Vogošća i Istočna Ilidža i kada i na tim područjima završimo čišćenje, mislim da će Sarajevo biti oslobođeno mina”, naveo je Obradović.
Analize su pokazale i to da je u BiH potreba za deminerskim timovima.
“Starosna granica deminera je veoma velika i imamo problem da naši demineri rade samo šest mjeseci. Zbog toga je bitno u narednom periodu kroz zakonske elemente promijeniti status deminera u BiH jer je to osnov na kojem se zasniva deminiranje i vidi napredak ukoliko se ti zakonski elementi promijene”, poručio je Obradović.
“Land release” predstavlja proces primjene svih razumnih mjera da se identifikuje i ukloni svako prisustvo i sumnja na mine uz upotrebu netehničkog i tehničkog izviđanja i čišćenja. Jonas Zachrisson šef norveške narodne pomoći u BiH poručio je da će upravo ti novi metodi vraćanja zemljišta omogućiti da BiH bude potpuno oslobođena od mina.
Sama ova procjena minsko sumnjivih područja za BiH predstavlja zajednički rad i napor cijeloga društva uključujući i vladine strukture kako bi se tačno utvrdilo gdje se mine nalaze i kako bi se definisao plan za njihovo uklanjanje. Mi u saradnji s Evropskom komisijom, BHMACOM i oružanim snagama u tom procesu pružamo finansijsku, savjetodavnu i stručnu pomoć”, dodao je Zachrisson.
U BiH je 2,7 posto teritorije pod minama, od toga najviše u Federaciji
Fahrudin Solak, direktor Federalne uprave civilne zaštite (FUCZ) istakao je da su trenutno ostali najteži zadaci za deminiranje gdje je riječ o nepristupačnim i veoma zahtjevnim terenima. Dodao je da je 970 kilometara kvadratnih područja u BiH kontaminirano minama.
“Od toga je skoro 770 kvadratnih kilometara u Federaciji BiH što znači da je tu skoro četiri puta veća zagađenost minama u odnosu na područje Republike Srpske i samim tim mnogo veća opasnost što iziskuje dodatni napor i angažovanje puno više resursa za deminiranje. Većinom je urbani dio gradova i sela očišćen, ali su i dalje pod minama ostale rubne padine i šumska gazdinstva”, naglasio je Solak.
Solak je istakao kako je na terenu uočeno mnoštvo problema na terenu i da je prije svega neophodno unaprijediti deminerski rad, što podrazumijeva poboljšanje produktivnosti uz što manje korištenje opreme, a da pri tome sigurnost deminera bude što veća.
“Potrebno je izmijeniti standarde za deminiranje u BiH i riječ je o novom načinu rada koja će primjenjivati metode Land Release gdje se sva minsko sumnjiva površina podijelila u 470 zadataka u BiH. To znači da je ovih 970 kvadratnih kilometara pretvoreno u te zadatke. U skorijem periodu bi trebalo da se prilikom ove procjene obezbijedi virtuelna mapa, odnosno, pregled minskih polja svima onima koji to žele vidjeti i da to bude javno dostupno”, istakao je Solak.
Dodao je da se i 25 godina nakon rata minske nesreće dešavaju ne samo među civilima, već stradaju i demineri.
“U prošloj godini su se desile dvije velike deminerske nesreće u kojima su dvojica kolega smrtno stradala, a četvorica teško povrijeđena. Potrebno je da se kapaciteti privatnih kompanija povećaju jer i da biste počeli s deminiranjem iziskuje mnogo novčanih sredstava zbog toga što je izuzetno skupa oprema, a postoji mnogo načina da se dobije jeftinija”, pojasnio je Solak.
S obzirom na to da se godinama deminiranje vršilo zastarjelim metodama i da se tek sada primjenjuju neke unaprijeđenije, Solak je dodao da se nada da će se u narednom periodu moći pristupiti bržem uklanjanju mina.
“Skeptičan sam da BiH može biti čista bez mina do 2025. godine jer ne postoji nijedan podatak da je to moguće. Mi ćemo već naredne godine raditi jednu dopunjenu nacionalnu strategiju gdje ćemo definisati da je to možda 2030. godina jer ako smo mi do sada oslobađali do 50 kvadratnih kilometara, a imamo ih 970, a matematika je vrlo egzaktna. Ako uduplamo i kažemo da ćemo na godišnjem nivou čistiti 100kvadratnih kilometara onda je to ostvarivo do 2030. godine iako je i to poprilično optimistično rečeno”, rekao je Solak.
Solak je istakao i to da je trenutno je 2,7 posto teritorije BiH kontaminirano minama i da je životno ugroženo najmanje 300.000.
“Velike su površine minskih područja, cijela brda i planine su u minama. Naprimjer u i oko Sarajeva su, između ostalog, Žuč i Hadžići pod minama gdje smo imali i intervenciju zbog teške nesreće gdje su dvojica naših sugrađana teško povrijeđena. Također i mnogo područja Tuzlanskog, Bosanskopodrinjskog kantona gdje je oko 1.000 kvadratnih metara oko Goražda kontaminirano minama, kao i Centralna Bosna”, zaključio je Fahrudin Solak.
(Klix)
