Apelacioni sud u Beogradu je preinačio drugostepenu presudu i smanjio kazne nekadašnjim pripadnicima jedinice “Simini četnici” te su – za zločine počinjene 1992. u Zvorniku – Tomislav Gavrić i Zoran Đurđević osuđeni na po osam godina, a Zoran Alić na pet godina zatvora.
Njih trojica su prvostepenom presudom Višeg suda iz juna 2016. oslobođeni krivnje, ali je ta odluka preinačena u martu 2018. te su Gavrić i Đurđević bili osuđeni na po 10 godina, a Alić na šest godina zatvora.
“Po nalaženju Vijeća Apelacionog suda, koje je odlučivalo u trećem stepenu kada je u pitanju odluka o krivičnoj sankciji, drugostepeni sud nije olakšavajućim okolnostima na strani okrivljenih dao adekvatan značaj, zbog čega je prvostepena presuda u tom dijelu preinačena”, obrazložili su u Apelacionom sudu, javio je BIRN BiH.
Gavrić, Đurđević i Alić su proglašeni krivima što su od polovine jula do početka oktobra 1992., zajedno s drugim pripadnicima jedinice “Simini četnici”, u mjestu Malešić neovlašteno držali tri oštećene, koje su primoravali da rade šta god ko iz jedinice traži, i prijetili im da će biti ubijene ako to ne učine, pri čemu su ih u više navrata silovali i tukli rukama, nogama i raznim predmetima.
Ahmet Grahić, predsjednik Udruženja porodica zarobljenih i nestalih lica općine Zvornik, kaže da žrtve i porodice generalno ne mogu biti zadovoljne visinom kazne, ali da može postojati neka vrsta satisfakcije.
“Kazna se ne može izbjeći. Mogu reći da ne bih imao ništa protiv da im skinu po dvije-tri godine zatvora, ali da kažu gdje su grobnice i da pronađemo ovih još 450 ljudi sa zvorničke opštine koje tražimo. Nama je ‘broj jedan’ pronaći nestale, a na institucijama i Tužilaštvu je da rade ostalo”, naglašava Grahić.
Hakija Smajlović iz istog udruženja napominje da je ostalo malo preživjelih svjedoka u mjestima gdje su zločini počinjeni, da uskoro neće biti ni njih niti optuženih, jer će umrijeti, kao i da je prošao dug period a ništa se nije dešavalo po tom pitanju.
“U Srbiji se nešto otprilike i radi. Ako bih vam rekao da su više puta presudili u Beogradu nego u našem sudu, onda treba da bude jasno koliko Tužilaštvo i Sud BiH rade po tom pitanju. Mislio sam da će Tužilaštvo BiH preduzeti neke aktivnosti za procesuiranje tih ratnih zločina, a vrijeme prolazi”, ističe Smajlović i dodaje kako mnoge porodice neće ni dočekati presude, niti naći tijela radi ukopa po vjerskim običajima.
Murat Tahirović, predsjednik Udruženja žrtava i svjedoka genocida, navodi da je zadovoljan što je ovaj slučaj na kraju završen osuđujućom presudom, s obzirom na to kakva je bila prva odluka i da su optuženi tada bili oslobođeni odgovornosti.
“S obzirom na visinu kazne i imajući u vidu neke druge slučajeve, pa i one koji se vode u BiH, ipak su oni osuđeni za ratni zločin i kao počinioci tog djela”, kaže Tahirović.
Osim Gavrića, Đurđevića i Alića, ranijom presudom za zločine počinjene 1992. na području Zvornika krivnje su oslobođeni Damir Bogdanović, Đorđe Šević i Dragana Đekić.
Zločin u Skočiću danas je nezamisliv ljudskom umu, ali se desio, u Skočiću danas Romi ne žive i vjerovato nikad više neće. Sramotno je da počinioci zločina poput ovog u Skočiću i njemu sličnih ikada ugledaju svjetlost dana i slobodu, ali nažalost to se danas dešava.
Svi oni koji glorifikuju zločince i smatraju ih žrtvama teorije zavjere nek ne zaborave da zločinac čini zlo jer je zao, a ne zbog ideoloških uvjerenja, iste bi zločine počinio i nad svojim sunarodnjacima ukoliko bi imao priliku za takvo nešto.
(Klix)
