U vrijeme savremene tehnologije pomalo smo zaboravili kako je lijepo kad nas poštar iznenadi razglednicom ili pismom.
Svjetski dan pisanja pisama koji se obilježava 11 maja pravi je trenutak da se podsjetimo na to. Učenici petog razreda OŠ Sveti Sava danas su u Narodnoj biblioteci učestvovali u radionici na kojoj su saznali koja je važnost i prisnost komunikacije kroz rukom napisano pismo, te na taj način bar malo osjetili čari pisanja pisma njima dragoj osobi , kaže knjižnjičar Milena Savić.
Ona je dodala da su učenici saznali kako se piše pismo, kako se ono započinje, završava i na kraju kako ga šaljemo . Sami su birali kome će pismo namjeniti, a u najvećem broju slučajeva pisali su svojoj rodbini koja je rasuta po svijeti, ističe Savićka.
Nikola Lazić nam je rekao da mu se radionica mnogo dopada jer ne piše mnogo pisma, a kad ih piše kao i današnje namjenio je stricu koji živi u dalekoj Australiji. Simona Mijić je takođe pisala svojoj rodbini, teči i tetki u Holandiji kojima ponekada i piše pisma. Njima piše kako nam je rekla zato što ih ne viđa tako često, a ima mnogo novosti koje želi da im ispriča.
I Simoni se svidjela radionica, ona smatra da je pisanje pisama zastarjelo i da se u današnje vrijeme uopšte ne koristi kao sredstvo komunikacije. Sva pisma koja su danas napisana biće izložena na panou u Narodnoj biblioteci u narednih sedam dana.
