Šest komada u mrežu fudbalera “Drine” i gromoglasna tišina
Gromoglasna tišina koja se “čuje” iz FK “Drina” Zvornik sve više zabrinjava one koji ovaj klub vole i osjećaju svojim. Jučerašnji poraz u Mrkonjić Gradu od 6:0 upalio je sve lampice na “automobilu Drine” koji sve više zaostaje u prvoligaškoj trci. Nakon niza loših rezultata i neočekivano loše igre od početka sezone, očekivao se javni istup ljudi koji su ponijeli breme zvano FK “Drina” na svojim plećima. Nažalost, još od ljetnih priprema i odlaska privremenog sportskog direktora Nikole Vasiljevića iz “Drine”, medijskog oglašavanja i skretanja pažnje na “Drinu” nije bilo. U međuvremenu je odigrano 14 kola prvoligaškog šampionata, a Drina je osvojila svega 14 bodova uz 3 pobjede, 5 remija i 6 poraza, te gol razliku od 11 postignutih i 20 primljenih golova i bez pobjede u gostima.
Na utakmici u Mrkonjić Gradu, prema pisanju medija Drina je odigrala standardno loše i bezidejno uz nešto veći propuh u zadnjoj liniji. Utakmica je otvorena penalom u ranoj fazi igre, i to već u 8. minuti, a strijelac je Predrag Zekanović. Pred sami odlazak na poluvrijeme Vasilije Jotić duplira prednost, 2:0. U drugom poluvremenu Timar Demar Luis po treći put pogađa gol Markovića. Babić u 81. minuti pogađa za 4:0 i djelovalo je da je to konačan rezultat, ali tako nisu mislili rezervisti, mladi Luka Jakašević i Mihajlo Živković koji u sudijskoj nadoknadi vremena još dva puta pogađaju za konačnih 6:0.
Fudbaleri su se vratili u svoj grad zajedno sa stručnim štabom, a nije primijećen stid i žal za zbog pretrpljene bruke, kako od onih koji su igrali na terenu, tako i onih koji su ih vodili s klupe odnosno doveli u klub kao “pojačanja”.
Taktika je otprilike bila kao i prethodnih 13 kola, kada lopta dođe u zadnju liniju, odmah pokušati pronaći Ilića u špicu da on pokuša i nešto “napravi”, sve to ponavljati dok Ilić fizički ne padne, a onda loptu nabijati bez obaveza da se pogodi Ilić u špicu. U svim utakmicama koje je Drina odigrala u Zvorniku pred domaćom publikom, teško je bilo prepoznati neki stilg igre, razrađene akcije i uigrane kombinacije, osim ove ranije navedene, a to je da se lopta odmah iz zadnje linije što jače ispuca u pravcu Ilića. Ukoliko bi se iz zadnje linije krenulo drugačije, odnosno prenošenjem lopte iz linije u liniju, taj prenos bi otprilike završio onda kada više od dva fudbalera trebaju početi sa kretanjem i traganjem za slobodnim prostorom kako bi primili loptu i istu prenijeli dalje, a nakon gubitka lopte zadnja linija ponovo biva izložena pritisku i tako u krug dok sudija ne svirne penal ili se lopta uvalja iz kornera i drugih prekida u korist “Drine”. Taktika “uvaljivanja” na mišiće u 14 kola upalila je svega 11 puta i to najbolje govori o kreativnosti i uigranosti ekipe.
Sve navedeno je primijetno i vidljivo ako pogledate više od jedne utakmice “Drine”, ali je očigledno potrebno puno više vremena da bi se poduzeli konkretni koraci i sve navedeno počelo mijenjati.
Promijena se mora desiti dok nije kasno i to ne promijena u vidu progona fudbalera koji su “podbacili” jer tog luksuza “Drina” trenutno nema.
(Zvornicki.ba)
