Jovanka Zekić – Joka, do skoro glavna sestra Službe za anesteziju i reanimaciju sa intenzivnom njegom, ostavila je veliki trag na sve radnike sa kojima je imala priliku raditi zbog svoje odgovornosti i autoriteta, ali i skromnosti. Bolnici je dala ogroman doprinos, a znanje i stručnost prenijela je generacijama koje ostaju iza nje.
Uprkos djevojačkim snovima da studira književnost ili žurnalistiku i bavi se putopisima i izvještavanjem iz raznih krajeva svijeta, životni put je odveo do mjesta glavne sestre u našoj ustanovi. Odmah po završetku srednje medicinske škole, 1979. godine, počinje raditi u bolnici na Odjeljenju za internističke grane, gdje ostaje narednih 13 godina.
Ističe da je tokom 13 godina rada na internom odjeljenju imala divan kolektiv, drago joj je što je dobila priliku da radi sa tim ljudima.
Kolege su po njenom dolasku, tada mladoj medicinskoj sestri, nesebično prenosili znanje, iskustvo i svakodnevno je edukovana od svojih kolega. Kao uzor u svom poslu navodi medicinsku sestru Mitru Jovanović, od koje je usvajala iskustvo, odnos prema pacijentima i kolegama, odgovornost, ažurnost i disciplinovan rad.
Spletom okolnosti, 1992. godine prelazi da radi u Službu za anesteziju i tu ostaje narednih 30 godina. Sam rad u ovoj službi nije lak, posebno na njenom početku, zbog ratnih okolnosti, povećanog obima posla, nedostatka savremene medicinske opreme i čestih pratnji kritično oboljelih pacijenata u druge ustanove.
Služba za anesteziju i reanimaciju sa intenzivnom njegom je zvanično samostalno počela raditi 1.oktobra 2006. godine. To je ujedno i datum kada je Joka postala PRVA GLAVNA SESTRA ove službe u JZU Bolnici Zvornik, i dan kada je napisala prvu radnu listu, zajedno uz dr Mileta Rakića, koji postaje prvi načelnik navedene službe.
Saradnja sa anesteziolozima je jako bitna i Joka ističe da je ona na visokom nivou u našoj ustanovi, da su zaposleni ljekari, kao i oni koji dolaze, veoma predani svom poslu.
Rad u službi je jako stresan, pored svih zaduženja, počevši od anestezija, pa do intenzivne njege u kojoj se nalaze najteži – kritično oboljeli pacijenti, svih uzrasta, od djece od 3 godine do stare životne dobi. Kontinuiran adrenalin, brz i siguran rad, hitro i precizno reagovanje, neke su od poimanja rada u ovoj službi.
Svakako ističe da nikada nije nestala empatija prema ljudima, bez obzira što je tokom svog radnog vijeka imala priliku da vidi i radi na mnogo teških slučajeva, kojih se i danas sjeća, nikada nije ostala ravnodušna, te da ostvarenje poslovnih ciljeva predstavlja zadovoljan pacijent koji izađe iz ustanove zdrav.
Ono što je ispunjava jesu situacije kada sretne bivše pacijente, koji su bili životno ugroženi, a sada žive normalno svoje živote i ne sluteći da se upravo ona sa kolegama borila za opstanak njihovog života i uspjela u tome. Srećna je, navodi, što su sve pratnje koje je imala u svojoj karijeri medicinske sestre prošle dobro, nije bilo smrtnih slučajeva i svi pacijenti koje je imala zaduženje da doprati do drugih ustanova zbog nastavka liječenja prošle su bez tog dodatnog stresa.
Kao glavna sestra ove izuzetno bitne službe u bolnici napominje da je bila stroga, voljela je disciplinu, ali je i jako poštovana od kolega, doktora i pacijenata. „Moja misija je oduvijek bila da neko ostane posle mene da radi po mojim standardima i da tako ostavim svoj trag u ovoj ustanovi“ – Jovankine su riječi, koje su i ispunjene.
Kolegama poručuje da će svoje poštovanje pokazati ukoliko nastave da rade kako ih je obavezivala i učila, a sve u korist pacijenata i njih samih.
U ime ustanove JZU Bolnica Zvornik zahvaljujemo Vam se za znanje, vještine u radu i odgovornost koju ste pokazali tokom protekle 43 godine radeći u našoj ustanovi, dajući sve od sebe da naši pacijenti budu zadovoljni.
Želimo Vam da uživate u svakom danu Vaše zaslužene penzije.
