U posljednjih par dana stiglo mi je više poruka u inboks s maltene jednim te istim pitanjem. Nema potrebe za spekulacijama i proizvoljnim percepcijama. Istina je, dao sam otkaz na mjesto novinara zvorničkog dopisništva RTRS-a.
Razloge sam lično saopštio dvjema osobama koje smatram najzaslužnijim za dobijenu priliku, priliku na kojoj sam zahvalan, a koja mi je ukazana te 2014. godine. Ovim putem želio bih se zahvaliti na saradnji kolegama iz Informativno-tehničkog centra Bijeljina, kolegama iz Banjaluke, kolegama iz Radija Republike Srpske, kolegama iz lokalnih medija.
Takođe, hvala na saradnji i predstavnicima javnih institucija i ustanova, kulturnog, religijskog i sportskog života, predstavnicima brojnih udruženja i pokreta. 99 mjeseci, više od 3500 snimanja, hiljade sagovornika… Na svakome je da sudi kako je to izgledalo, šta nije bilo dobro i slično…
Na kraju, ponosam sam na dvije stvari.
Ponosan sam što sam makar i minimalno dao doprinos da se čuje za brojne humanitarne akcije i potrebe lica sa margine društvene ljestvice, a isto tako i na to što mi je obraz čist, što svakoga mogu pogledati u lice u gradu.
Svaki kraj je kažu novi početak. Vjerujem da je tako i u mom slučaju.
Živi bili!
Marko Mihajlović
