Naša domovina je regionalno i međunarodno poznata po svojim prirodnim ljepotama i kulturnom naslijeđu, svojoj kuhinji, sevdalinci, električnoj i drugoj specifičnoj muzici, arhitekturi i svojim festivalima, od kojih su neki jedni od najvećih i najuglednijih takve vrste u jugoistočnoj Evropi.
Skoro da nema mjesta u našoj zemlji, a da ne posjeduje neki arhitektonski prelijepi objekat koji, globalno gledajući, svakodnevno sve više i više pred najezdama prirode ili ljudskim nemarom sve više propadaju.
Naš Zvornik, ima nešto, na čemu mu zavide mnogi gradovi, pa čak i države. Ko god dođe u naša mjesta, odmah pita gdje je ta čuvena tvrđava. A što je čuvena? Zbog toga što je jedna od najstarijih na ovim prostorima, regiji, pa i u Evropi. Sa iste pruža se nevjerovatan pogled, na koji niko ne može ostati ravnodušan. Pogled očarava, a posebno pogled na gradsku jezgru kao i na prelijepo Zvorničko jezero. Ovdje nećemo pisati o prošlosti ove tvrđave, ili njezin razvoj, uspone ili padove, nego o nečemu sasvim drugom.
Naime, napominjemo da je Stari grad Zvornik je proglašen 2005. godine nacionalnim spomenikom Bosne i Hercegovine. Ali, samo proglašen, jer od toga ova ljepotica (Kula) nema ništa od toga.
Svi sa oduševljenjem pričaju o Zvorničkoj tvrđavi (Kula Grad), ali kad dođu na istu, onda uslijedi veliko razočaranje.
Čim prilaze tvrđavi, bilo pješačkom stazom ili autom preko Kula Grada, ne mogu da vjeruju koliko je zapušteno, koliko je rastinje, koliko smeća po tom rastinju može se vidjeti, a svega par kilometara od centra grada.
Ipak, razočarenje se malo ublaži kad se popnu na tvrđavu, pa sa zidina vide dva nevjerovatna, ponavljamo, pogleda, koja nikog ne ostavljaju ravnodušnim. Uglavnom svi posjetioci odmah “prave” fotografije gdje im je u pozadini grad ili jezero, a tek nakon tih ushićenja, krenu u dalji obilazak zidina tvrđave, i tek onda potpuno se razočaraju. Ovo sve pišemo iz vlastitog iskustva, jer imamo priliku da makar u godini odvedemo na istu tu tvrđavu nekoliko grupa “turista” a posebno skoro, kad smo ugostili značajnu grupu studenata iz Minhena (Njemačka). Posebno kada im se u kratkim crtama ispriča historijat ovog mjesta i ovog grada, ne mogu da vjeruju da tako malo pažnje posvećujemo našem kulturnom naslijeđu.
Skoro na svakom ćošku mogu se vidjeti razne plastične flaše, razne konzerve, razni nedolični natpisi, razne “kesurine” i mnogi drugi otpatci, što ilustrujemo slikama. Također, pored navedenog veliko rastinje, trava i živica, doprinjeli su tome da svi oprezno hodaju, plašeći se zmija i drugih gmizavaca, te čak i ne osuđuju se da obiđu cijelu tvrđavu. Pored toga, po čijoj (ne)dozvoli, često možete vidjeti stado ovaca ili koza, koje svoj izmet ostavljaju gdje stignu, pa nije rijedak slučaj da u iste i ugazite.
Ukoliko ste imali priliku, ako ništa makar da odete do Doboja ili Tešnja, onda ste se mogli uvjeriti kako se skoro identične tvrđave uređuju, kako se naplaćuje ulaz u iste, i pored očuvanja kulturnog naslijeđa, lokalna zajednica ima i ekonomsku korist.
Napominjemo, prije par godina i naša tvrđava počela je da se uređuje, gdje je bila i sva osvjetljena, a pješačka zona ka istoj bila je nevjerovatno lijepo uređena, sa rasvjetom, klupama i mjestima za odmor i relaksaciju. Danas, od istih ostale su samo male naznake da su tu nekad iste i bile, a sve je uglavnom uništeno, porazbijano i zapušteno.
Cilj ovog članka nije da nekog ciljano kritikuje, nego da svima nama koji ovdje boravimo, živio i radimo, dočekujemo naše goste kojima želimo pokazati naše prirodne i druge ljepote, OSVJESTIMO se i ne dozvolimo da naša ljepotica iz dana u dan sve više propada.
(Zvornički.ba)
