Sud je u upravnom sporu zaključio da je Ministarstvo postupilo u skladu sa Zakonom o visokom obrazovanju kada je donijelo odluku o trajnoj zabrani obavljanja djelatnosti, jer univerzitet ni nakon ostavljenog zakonskog roka od godinu dana nije ispunio propisane kadrovske uslove za rad.
U obrazloženju presude navodi se da je inspekcijskim nadzorom utvrđeno kako je za izvođenje nastave bilo potrebno najmanje 50 nastavnika zaposlenih u punom radnom vremenu, dok je Univerzitet „Kallos“ imao svega 22 nastavnika koji su ispunjavali zakonske uslove za rad na odgovarajućim nastavnim pozicijama.
Sud je odbacio i tvrdnje Uprave univerziteta da je Ministarstvo postupalo diskriminatorno ili selektivno. U presudi se ističe da provjera ispunjavanja zakonskih uslova predstavlja redovno izvršavanje zakonskih ovlaštenja nadležnog organa, a ne oblik diskriminacije.
Kantonalni sud posebno je naglasio da je trajna zabrana rada donesena radi zaštite javnog interesa i studenata. Kako se navodi u presudi, omogućavanje rada visokoškolskoj ustanovi koja ne ispunjava minimalne kadrovske standarde moglo bi dovesti u pitanje zakonitost izdatih diploma i kvalitet visokoškolskog obrazovanja.
Istovremeno je istaknuto da Zakon o visokom obrazovanju Tuzlanskog kantona predviđa mehanizme koji studentima omogućavaju nastavak školovanja na drugim akreditovanim visokoškolskim ustanovama.
Sud je odbacio i naknadne dopune tužbe kojima je Univerzitet pokušao dokazati ispunjavanje uslova ugovorima o radu zaključenim nakon donošenja osporenog rješenja. U presudi je navedeno da se zakonitost upravnog akta cijeni prema činjeničnom stanju koje je postojalo u trenutku njegovog donošenja, zbog čega kasnije nastale okolnosti nisu mogle uticati na odluku Suda.
Presuda Kantonalnog suda u Tuzli je konačna i protiv nje nije dozvoljena žalba.
