Na suđenju za ratni zločin u Vlasenici svjedočila Dragica Sokić, ubijen joj muž Hakija iako je djeci ranije promijenila imena

Svjedokinja Tužilaštva Bosne i Hercegovine je, na suđenju za zločine u Vlasenici, govorila o odvođenju svog supruga na ispitivanje u policijsku stanicu, koji je potom zadržan u zgradi iza suda.

Svjedokinja Dragica Sokić ispričala je da je s mužem Hakijom Osmanovićem, te sinovima Zlatanom i Denisom živjela u naselju Piskavica u Vlasenici.

Kazala je da je od mještana čula za prijetnje strijeljanjem, ukoliko osobe iz mješovitih braka ne promijene djeci imena i prezimena.

“Iz straha sam otišla u policijsku stanicu i tu sam djeci promjenila imena u Milan i Zoran“, rekla je svjedokinja, te dodala da joj je muž radio do septembra 1992., kada su ga iz kuće odveli Slobodan Kukić i izvjesni Makso.

“Do tada se morao svakog dana javljati u policiju Miroslavu Kraljeviću, imam tu potvrdu s njegovim potpisom“, rekla je.

Za suprugom je, kako je rekla, krenula u potragu, ali su joj u policiji govorili da ne znaju ništa o njemu. Potom joj je poznanica, koja je živjela u blizini, rekla da je vidjela njenog muža u zgradi iza suda. Otišla je tamo i našla ga.

“Puštali su me neko vrijeme da ga vidim, odnesem mu hranu i odjeću, i onda je Mane to zabranio“, navela je svjedkinja, te dodala da je kasnije čula da je prebačen u samicu.

Ona je ispričala da je sa stricem otišla u policijsku stanicu, gdje je srela Maneta Đurića, za kojeg kaže da je bio načelnik policijske stanice. Pitala ga je za muža, a on ju je počeo vrijeđati i rekao joj: “Sad ću uzeti pištolj da te ubijem“.

Nakon toga, muža je nekoliko puta viđala u koloni kad su ga s drugim mještanima odvodili na radove, a od tada mu se gubi svaki trag.

Navela je kako joj je VS-6 rekao da su ljudi strijeljani, ali da on nije ništa kriv, već da je njenog muža ubio Boro Stojčić.

Za progon bošnjačkih civila u Vlasenici – protivpravnim zatvaranjem, ubistvima, seksualnim zlostavljanjima, mučenjima, nestancima i drugim nečovječnim djelima počinjenim tokom 1992. i 1993. godine – sudi se Manetu Đuriću, Radenku Staniću, Miroslavu Kraljeviću i Goranu Gariću.

Prema optužnici, Đurić je bio načelnik Stanice javne bezbjednosti u Vlasenici, Stanić komandir, Kraljević komandir specijalnog voda, a Garić policajac.

Tužilac Seid Marušić pročitao je iskaz svjedoka Gavrila Sokića, koji je u međuvremenu preminuo, a u kojem je izjavio da je išao sa bratičnom Dragicom u policijsku stanicu tražiti njenog muža Hakiju, te su sreli Maneta Đurića koji se, kako je naveo svjedok u izjavi, raspravljao s Dragicom.

Na ročištu je pročitana i izjava Feride Patković u kojoj je navela da se u aprilu 1992. vratila iz Švicarske po djecu i oca, ali nisu mogli otići, pa je ostala u Vlasenici.

Svjedokinja je navela kako su ih naoružani vojnici istjerali sve iz kuća, a potom ih odveli u logor “Sušica”, gdje su ih zatvorili u hangar u kojem je već bilo puno ljudi.

U izjavi je rekla kako ju je izvjesni Živan odveo u neku kuću gdje ju je pokušao silovati, te ga je molila da to ne radi, nakon čega joj je rekao: “Neću, ali nama je naređeno da vam to radimo, tako da u ‘Sušici’ reci da si silovana“. Svjedokinja je kazala da je u logoru vidjela još neke žene koje su bile raščupane i rekle su joj da su silovane, a Vlasenicu je napustila u septembru 1992.

Nastavak suđenja zakazan je za 27. septembar.

(BIRN)