Ministar Bukvarević je 22. jula primljen u Izolatorij kao težak bolesnik. Nakon nekoliko dana, prikopčan je na respirator u izuzetno teškom stanju. Posljednja 24 sata bio je u stabilnom stanju, da bi ponovo nastupilo izuzetno pogoršanje.
Salko Bukvarević je rođen 1967. godine u Gornjem Hrasnu, općina Kalesija.
Osnovnu školu i Srednju građevinsko-geodetsku tehničku školu završio je u Tuzli.
Na Rudarsko-geološkom-građevinskom fakultetu u Tuzli diplomirao 1996. godine, magistrirao 2004. godine, a doktorirao 2011. godine. Na ovom fakultetu izabran u zvanje docenta.
Od 1995. do 1998. godine bio sekretar Kantonalnog odbora SDA Tuzlanskog kantona, od 1998. do 2007. direktor JU BKC TK-a, od 2007. do 2010. izabrani zvaničnik – profesionalni zastupnik u Skuštini TK-a, a od 2012. godine stručni saradnik za investicije u Sektoru za rudarstvo JP EPBiH.
Kao član komisije učestvovao u pisanju Ustava Tuzlanskog kantona. Učestvovao u formiranju Građevinskog odsjeka na Rudarskom fakultetu u Tuzli. Radio na projektima “Perspektive naučnog istraživanja u oblasti eksploatacije ukrasnog kamena u BiH” i “Praćenje pomjeranja i deformacija terena u gradu Tuzli”, te drugim.
Dobitnik je više ratnih i mirnodopskih priznanja i pohvala.
Oženjen, otac dvoje djece.
Bivši reis Islamske zajednice BiH Mustafa ef.Cerić napisao je omaž prerano preminulom Bukvareviću:
MOJ OMAŽ BRATU SALKI BUKAREVIĆU
BIO JE DRAG DRUG I POUZDAN PRIJATELJ
Nagledao sam se svakodnevne smrti u vrijeme opsade Sarajeva (1,425 dana) i srpskog genocida nad našim narodom, ali smrt mile braće i dragih prijatelja kojoj ovih dana svjedočim jako me potresa. Salko Bukarević je bio mili brat i dragi prijatelj! Zato imam potrebu da kažem da me smrt brata Salke Bukarevića jako ožalostila.
Poznajem brata Salku iz ratnih dana u Tuzli. Uvjek smiren, sabran i spreman za hizmet drugima, Salko je bio drag drug i odan prijatelj. U njega si se mogao pouzdati u svako doba i za svaku stvar od općeg interesa. Nije bio ni sebičan ni pohlepan. Gledao te u oči i čekao da kažeš šta treba da uradi za opće dobro svih nas. Prije nego je postao ministar za boračka pitanja 2015, Salko je bio “ministar”, tj., “hizmećar”, onaj koji služi narodu, ne po službenoj, već po ljudskoj i moralnoj dužnosti, koju je Salko ponio iz kuće.
Po našem ljudskom računu Salko nas napušta prerano i ostavlja veliku prazninu u našem državnom i političkom bosanskom životu. Ali, prema Allahovoj apsolutnoj volji, kojoj se moramo pokoravati, Salko je završio svoju ovozemnu muku od koronavirusa, virusa koji nas drži u neizvjesnosti i uzima svoj danak. Ne znamo ni zašto, ni odakle, ni dokle?! A ono malo znanja što imamo o tom nevidljivom neprijatelju, koji nam opsjeda pamet i hižu, domovinu i državu, rad i slobodu, koji nam prijeti glađu i beznađu – to malo znanja nismo uvjek u stanju da primjenimo kako treba.
Moramo se naučiti da se borimo s tom opsadom kao što smo se borili protiv ratne opsade našeg doma, domovine i države! Smrt ministra Salke Bukarevića je opomena da nadiđemo sve naše sukobe i podjele te da se posvetimo borbi protiv ovog razornog neprijatelja, koji prijeti da nam uništi i tijelo i dušu.
U žalosti za našim bratom i prijateljem Salkom Bukarevićem učim dovu Milostivom Allahu da mu oprosti grijehe i uvede gau Džennet te da njegovoj hanumi Zemki Allah podari sabur i sjećanje na muža na kojeg može biti ponosna, a njegovom sinu Bakiru i kćerci Ajli Allah da podari sreću, zdravlje i sjećanje na babu, na kojega mugu biti ponosni što su ga imali.
A mom narodu bošnjačkom da Allah podari što više dobrih ljudi, plemenitih insana, vrijednih hizmećara i poštenih ministara, kao što je bio Salko Bukarević, kojeg ću se uvjek sjećati kao iskrenog brata u vjeri, odanog druga u borbi za slobodu mog naroda i vjernog prijatelja u dobru i u zlu!
�Svi som Allahovi i svi se Allahu vraćamo!
Salko, brate moj: Halal olsun!
