Sudsko vijeće nije našlo van razumne sumnje dokazanim da je Mijić učestvovao u napadu na nebranjeno selo Jusići – paljenjem kuća, istjerivanjem civila i razdvajanjem muškaraca od žena i djece.
“Nakon izvršene analize i ocjene svih provedenih dokaza, Pretresno vijeće nije uvjereno van razumne sumnje da je optuženi počinio djelo koje mu je stavljeno na teret”, kazala je u obrazloženju presude predsjedavajuća Vijeća Minka Kreho.
Navela je da nije moglo biti utvrđeno da je Mijić bio pripadnik TO-a Malešić. Kako je kazala, na spisku isplate plata pripadnicima TO-a se navode imena dva Milana Mijića, čija su imena očeva označena inicijalom V i B, dok je ime oca optuženog Ilija.
Kreho se osvrnula na iskaze svjedoka u vezi s prisustvom Mijića u Jusićima 27. maja 1992. i navodom optužnice da je obezbjeđivao civile zatvorene u kućama.
“Nijedan nije naveo da je čuvao civile”, kazala je Kreho.
Kad su u pitanju istjerivanje civila i optužbe da je Mijić pucao u bravu jedne kuće, sutkinja je ukazala na različita svjedočenja – da je optuženi kundakom razvalio vrata, da je pucao u bravu, kao i da je uzeo ključ od jedne svjedokinje.
Mijić je oslobođen po tri tačke da je pucao, iznad glava grupe postrojenih muškaraca, u pravcu kuća koje su planule, kao i u vezi s odvođenjem žena prema školi u Malešiću, odakle su transportovane u Memiće, te u vezi s odvođenjem muškaraca na lokalitet Ždrijelo, gdje su ih ubili nepoznati pripadnici TO-a.
“Tri tačke Vijeće nije moglo cijeniti s obzirom da Tužilaštvo nije izvelo nijedan dokaz za navedene okolnosti”, kazala je Kreho.
U optužnici je navedeno da je u Jusićima ubijeno najmanje 48 civila bošnjačke nacionalnosti.
Suđenje Mijiću je počelo u martu 2025. godine. Prvobitno je optužen u predmetu s Perom Radićem i ostalima, ali je postupak u odnosu na njega razdvojen zbog zdravstvenog stanja. Suđenje je počelo nakon što su vještaci medicinske struke utvrdili da je sposoban pratiti postupak.
Na ovu presudu je dozvoljena žalba Apelacionom vijeću Suda BiH.
