Bio je 19. januar 1991. Real Madrid je na Camp Nou igrao 1-1. U 62. minuti, igrači Barcelone ubacili su loptu u šesnaesterac, trebalo ju je samo izbaciti van. Ali on ju je udario glavom i pospremio u svoj gol. Real Madrid je izgubio taj meč i tada je sve za njega krenulo nizbrdo. “To mi je donijelo puno problema”, ispričao je nedavno Predrag Spasić španskim novinarima koji su ga posjetili u Kragujevcu. Davno je odlučio da se povuče iz javnog života. Gotovo 20 godina nije dao izjavu niti intervju. Sada je odlučio progovoriti.
“Bio sam visok i brz. Kada sam počeo zvali su me Briegel, po čuvenom njemačkom braniču.“ Iz Kragujevca odlazi 1988. u beogradski Partizan. Bio je to dobar tim, sa Pantićem, Goranom Milojevićem ili tada vrlo mladim Predragom Mijatovićem. Ivica Osim je Spasića vodio na Svjetsko prvenstvo u Italiji 1990. Igrao je protiv Butragueña, Sanchisa ili Michela, koji će mu nekoliko sedmica kasnije postati saigrači.
Ramón Mendoza, tada predsjednik Reala, htio je Walkera (Nottingham) ili Popescua (Universitea Craiova). Bili su skupi pa je platio tadašnjih 200 miliona pezeta za Spasića. Zbog ćelavosti je mislio da Spasić ima 30 godina, zapravo je imao 25. Imao je puno problema po dolasku, nije znao jezik, nije bio fizički spreman i imao je mnogo problema sa probavom nakon što se otrovao hranom u Valenciji.
Tog 19. januara 1991. Madrid je došao u Barcelonu. Real je iza sebe imao pet titula zaredom ali su te sezone bili loši pa su smijenili trenera Johna Toshacka. Spasić se dobro sjeća te 62. minute. Neki igrači iz Madrida uhvatili su se za glavu, na klupi se trener ironično smijao. Spasić kaže da mu nakon utakmice u svlačionici niko nije ništa zamjerio.
Ali taj je autogol pokrenuo lavinu. Štampa ga je razapinjala. “Neke novine su objavile da sam namjerno pogodio vlastiti gol. Mentalno sam bio loš, ni danas mi nije jasno kako sam mogao učiniti takvo nešto.“ Nakon mjesec i pol za trebnera je došao Radomir Antić. Srbijanac mu je pokušao vratiti samopouzdanje, te je sezone odigrao 29 od ukupno 38 utakmica. Posljednja utakmica te sezone bila je Madrid-Barca, na Bernabuu. Madrid je pobijedio a Spasić je ispraćen ovacijama. Ali Mendoza je već odlučio da ga otjera.
Nakon što je sa Bernabeua otišao na mala vrata, Spasić je u naredne tri godine igrao za Osasunu. “Bio sam tamo jako dobar. Igra mi je odgovarala”.
Ugovor mu je istekao ali Osasuna ga nije htjela produžiti. Odlučio je otići u Marbellu i sačekati ponudu iz Engleske ili Njemačke. Igrao je tamo godinu dana ali ponuda nije bilo. Vidjevši da su sva vrata zatvorena, vratio se kući, u svoj Radnički Kragujevac. Imao je samo 30 godina.
Prestao je igrati 1997. godine, kaže da mu je povratak u Srbiju teško pao. I zbog bankrota koji je doživio. Zarađeni novac uložio je u poslovni projekat koji je propao. Danas radi u skladištu za plaću od 400 eura.
