Na suđenju za zločine počinjene na području Zvornika, svjedok Tužilaštva Bosne i Hercegovine prisjetio se 27. maja 1992. i odvođenja mještana Jusića u Malešić, te gdje je tog dana vidio optužene.
Svjedok Stanko Šakotić rekao je da su u Malešiću bile seoske straže koje su organizovali Dušan Spasojević, Pero Radić, Milan Mijić, kako je naveo, viđeniji ljudi u selu. Kazao je da je oružje nabavljalo preko Srpske demokratske stranke.
“Najviše preko gospodina Bože Vidovića”, rekao je Šakotić.
Kazao je da su u njegovom zaseoku straže držali duž puta prema Jusićima. Kako je naveo, bilo je nekih neposlušnosti i ljudi izvjesnog Repića, koji su bili paravojna formacija, nekoliko mještana Malešića su skinuli gole.
Prema riječima svjedoka, polovinom maja u Malešić su iz vojnog odsjeka u Zvorniku poslati Savo Dragojlović i Žiko Ristanović, koji su preuzeli organizaciju. Na pitanje tužiteljice Zorice Đurđević šta su onda radili viđeniji ljudi iz sela, svjedok je rekao da su i oni bili tu, uz komandu.
Šakotić je kazao da je krajem maja u Srpskoj Vitinici ubijeno šest mještana, a da je 27. maja uslijedio napad na Jusiće. Naveo je da je bio kući kada je čuo sporadičnu pucnjavu i da je postavljen na položaj. Rekao je da je vidio kako šest do sedam naoružanih lica vodi grupu mještana Jusića i da ga je jedan od njih natjerao da izađe.
“Repetirao je pušku i kaže da ih vodim najkraćim putem do škole”, prisjetio se svjedok.
Kazao je da je škola u Malešiću bila zaključana i da su htjeli da razvale vrata, ali da je on otišao po ključ u Mjesnu zajednicu odnosno Teritorijalnu odbranu, gdje su bili Vidović, Dušan Spasojević, Radić i Kajo Spasojević, te nepoznati čovjek koji im je nešto govorio.
Šakotić je rekao da su ti naoružani i njemu nepoznati muškarci bili vrlo arogantni i bezobrazni. Naveo je da su muškarci odvojeni od žena i djece. Kako je kazao, poslije je saznao da je nepoznati muškarac bio Marko Pavlović. Njega je vidio kako na kapiji priča sa Radićem i Spasojevićem.
“Poslije toga su Manjo i Mensur izvedeni iz grupe muškaraca. Rečeno im je da idu u učionicu i uzmu porodice”, naveo je Šakotić.
Kazao je da su poslije muškarci odvedeni, a žene odvezene autobusima, i tada se na kratko pojavio i Radić. Svjedok je napomenuo da su ostali Manjo i Mensur sa porodicama i da je on bio zadužen da ih čuva. Ispričao je da je otišao do kuće da jede i da ga je zamijenio ujak, a vratio se poslije sat i po.
“Rekao mi je da su dva čovjeka odvela Manju i Mensura. Ostale su žene i dijete”, izjavio je svjedok.
Dodao je da je otišao u komandu da pita šta će s njima i da su tamo bili Vidović, Radić i Spasojević, te da mu je rečeno da ih odvede u jednu vikendicu. Svjedok je kazao da je te noći otišao kući da spava, a da ga je zamijenio Neđo Tešić. Kada se vratio ujutro i pitao žene kako su, rekle su mu da su vođene na ispitivanje.
Šakotić je kazao da je čuo da su Manjo i Mensur, za koje je čuo da su “sarađivali sa Malešićem”, ubijeni, kao i drugih 30 do 40 muškaraca na lokaciji Ždrijelo.
Pero Radić, Božo Vidović, Branko Studen i Vlado Ristanović optuženi su za ubistva najmanje 48 osoba i progon stanovništva bošnjačke nacionalnosti iz Jusića u maju 1992. godine. S njima je bio optužen i Dušan Spasojević, protiv kojeg je postupak odvojen zbog nedostupnosti pravosuđu u BiH.
Na pitanje branioca Dejana Bogdanovića, Šakotić je rekao da nije dobijao direktne naredbe od Pere Radića. Kazao je da nije čuo ni da je Radić izdao neku naredbu kada ga je vidio kod autobusa.
Braniocu Radivoju Lazareviću je potvrdio da naoružani ljudi koji su vodili mještane Jusića nisu znali gdje je škola i da mu nije izgledalo da ih neko u školi očekuje.
Suđenje se nastavlja 9. aprila.
(detktor.ba)
