Podrinje, regija obilježena prirodnim ljepotama i plodnom zemljom, prepoznatljiva je po mnogim vrijednostima. Međutim, jedno od najukusnijih blaga ovog područja su suhe šljive, početak sušenja šljive u podrinjskim naseljima ove godine malo kasni zbog nepovoljnih vremenskih uslova u prvom dijelu kalendarske godine i dosta hladnog proljeća.
Podrinjski voćari, nasljednici starih tradicija voćarstva, morali su biti strpljivi i prilagoditi se promjenljivim vremenskim uvjetima.
Iako je čekanje bilo izazovno, strpljenje je nagrađeno jer su šljive konačno sazrele i postale spremne za berbu. Brzo su se čuli zvukovi tradicionalnih drvenih ljestvi koje su poljoprivrednici koristili kako bi dosegli najsočnije plodove s visokih grana šljivovih stabala. Šljiva koja se planira sušiti mora se ručno brati i pažljivo redati u gajbe koje se donose do mjesta sušenja, a onda se redaju na na tradicionalni način po drvenim “ljesama” koje mogu “primiti” od 20 do 100 kilograma, a one se onda jedna iznad druge redaju u sušarama-šušnicama ozidanim ciglom.
Za sušenje se bira zdrav plod, koji ne smije imati trulosti i biti crvljiv. Sušenje se sada u industriji obavlja u sušarama sa toplim vazduhom, ali u većini naselja Podrinja još uvijek se proces vrši u tradicionalnim sušarama od cigle zidanih i to na dimu. Šljiva se suši na 18 do 20 posto vlage, može biti i na 23 procenta, ali je tada veći rizik da propadne.
Nakon prve vatre i zagrijavanja sušare, svježa šljiva poredana na “ljese” se ubacuje u zagrijani prostor. Proces sušenja traje duže od 24 sata, a u toku procesa šljive se okreću kako bi se podjednako sasušile, a redosljed ljesa se mijenja tokom cijelog procesa. Mora se voditi računa o jačini vatre i temperature u ložištu, kako šljive ne bi bile ispečene umjesto osušene i tako bile izgubljene. Po završetku procesa šljive se skladište na suhom i prozoračnom mjestu odnosno u takvoj prostoriji.
Šljive iz ovog kraja posebno su cijenjene zbog svog izvanrednog okusa i visokog kvaliteta. Marljivi ljudi Zvornika i Podrinja suše šljive na tradicionalan način, koristeći vjšeto ozidane sušare (pušnice) u kojima se loži najkvalitetnija bukovina. Ovaj proces sušenja koji se prenosi sa koljena na koljeno po završetku procesa svakoj šljivi očuva njenu prirodnu slatkoću i dodatno obogati hranjivost ploda.
Suhe šljive su prava riznica vitamina, minerala i vlakana. Osim što su ukusne same po sebi, često se koriste u raznim jelima i poslasticama. Od njih se pravi čuven i kompot, kao i za Podrinje specifično slatko meso (poslastica koja se dobije kuhanjem suhiih šljiva napunjenih rižom), ali i mnogi kolači. Dugim zimskim noćima i sijelima, specifičnim za zimsko doba godine posebnu toplinu daju suhe šljive napunjene orasima. Zanimljivo je i to da orah u Podrinju rađa na “svakom ćošku” gdje god da se zasade prime se, ali i tamo gdje se ne zasadi orah zna sam izrasti i imati kvalitetne plodove.
Unatoč nepovoljnim vremenskim uvjetima ove godine koji su doveli do smanjenog roda šljiva ove godine, Podrinje ne odustaje od svoje tradicije. Miris suhih šljiva i dalje se širi Podrinjem, podsjećajući nas na neprolaznu vrijednost ovih slasnih plodova i upornost ljudi koji ih uzgajaju.
Ove godine, iako je rod šljiva podbacio zbog kasnih mrazeva i kišnog proljeća, tradicija se nastavila. Tako da, ako se nađete u ovom dijelu Bosne i Hercegovine, ne propustite priliku da probate ove sočne i ukusne plodove, te da upoznate divne ljude koji su dio ove slasne tradicije.
(Zvornicki.ba)
