U beogradskom Višem sudu na suđenju Novaku Stjepanoviću, optuženom za zločine počinjene na području Bratunca, svjedok je opisao kako je preživio strijeljanje u bratunačkom naselju Borkovac.
Naser Sulejmanović je, tokom svjedočenja videolinkom iz Suda Bosne i Hercegovine, ispričao kako se u maju 1992. skrivao s još 15 ili 16 komšija u manjem rudniku, kada su ga probudili galama i pucnjevi. Tada su se, kako kaže, predali, a među vojnicima koji su ih zarobili prepoznao je dvojicu komšija – Miloša Todorovića koji mu se izvinjavao i rekao da im ne može pomoći, te Mitra Radića. Zatim su, prema riječima svjedoka, postrojeni i odvedeni u potok udaljen oko 100 metara od mjesta zatočenja.
“Tu akciju vodio je Novak Stjepanović. On nas je ispitivao, oduzimao novac i lične predmete, psovao, udarao…“, rekao je svjedok, navodeći su zatim došla još dva ili tri uniformisana lica te ih odvela u šumu. Jedan ih je, kako je kazao, postrojio, rekao da se pomole i pucao po njima.
Naveo je da je pao, zatim čuo još jedan rafal i pucnjeve iz pištolja u osobe koje su davale znakove života, ali ne zna ko je pucao. Kazao je da je njih pet ili šest preživjelo i pobjegli su u šumu kad je pala noć.
Na pitanje tužioca Brune Vekarića kako je tad izgledao Novak Stjepanović, svjedok je rekao da je nosio automatsku pušku.
“Obučen je bio u šareno odijelo, vojne čizme… Znam, neobrijan je bio. Mršave građe kao i ja. Malo dužu kosu je imao. Možda visok oko metar i sedamdeset pet, metar osamdeset maksimalno“, opisao je svjedok.
Optuženi Stjepanović je upitao Sulejmanovića da li je poznavao Miloša Todorovića, što je svjedok potvrdio. Branilac Miloš Brujić pitao je svjedoka koliko je puta vidio optuženog, na šta je Sulejmanović rekao da ne zna tačan broj i da je Stjepanović, između ostalog, još 1991. bio prvi uniformisani u Bratuncu.
Odgovarajući na pitanja Sudskog vijeća, Sulejmanović je rekao da optuženi sigurno nije pucao prvi rafal, a da za drugi i pucnjeve iz pištolja nije siguran jer je u tom trenutku ležao licem okrenut ka zemlji, ali pretpostavlja da je pucala ista osoba kao i prvi put. Čuo je od drugih preživjelih da ih je strijeljao “mali Rašo“, ali ne može sa sigurnošću tvrditi.
Svjedok Suljo Čakanović ispričao je da je po struci bio medicinski tehničar te je napravio improvizovanu ambulantu na putu između Bratunca i Srebrenice.
“Sjećam se da su došla tri čovjeka – Naser, Hamed i Ibro Džananović, njega sam znao od prije rata, ovu dvojicu nisam“, rekao je svjedok i naveo da je Ibro bio ranjen u predjelu ramena i ostao u ambulanti, a druga dvojica su nastavila put ka Srebrenici. Rekao je da su mu ispričali kako su preživjeli strijeljanje u Borkovcu.
Protiv Stjepanovića je Tužilaštvo BiH podiglo dvije optužnice, a pravosuđe u Srbiji je protiv njega preuzelo krivično gonjenje u oba postupka. Prva optužnica ga tereti da je u naselju Borkovac u maju 1992. s četiri pripadnika Vojske Republike Srpske učestvovao u zarobljavanju 14 bošnjačkih civila, te da je zarobljene maltretirao, oduzeo im novac i s drugim vojnicima iz grupe učestvovao u njihovom strijeljanju, pri čemu je ubijeno sedam osoba.
U drugoj optužnici je navedeno da je Stjepanović u junu 1992., nakon što je žrtva prisilno odvedena iz objekata rudnika u mjestu Sase, gdje su bili nezakonito zatočeni civili bošnjačke nacionalnosti, te dovedena u Bratunac, prijetnjom po život oštećene i uz upotrebu sile počinio silovanje i seksualno zlostavljanje, što je izazvalo izuzetno teške fizičke i psihičke ozljede kod oštećene.
Svjedokinja F. H. ispričala je kako je u maju 1992. protjerana iz Bratunca u Kladanj i da joj je sestra ispričala da je silovana 10 dana nakon događaja. Navela je da joj je sestra rekla da je silovana kada je dovedena u Bratunac da čisti neke kuće, i nije joj htjela otkriti više detalja.
Stjepanović je pitao zašto nije, kad je saznala za silovanje, slučaj prijavila nadležnim institucijama, na šta je svjedokinja rekla da je pretpostavila da će to njena sestra uraditi u narednom periodu.
Svjedok Hamed Ramić je rekao da je tokom maja 1992. radio je u Libiji, ali mu je o silovanju i ubistvu njegove kćerke Hamedine govorio sin, te je čuo da su je silovala trojica vojnika.
“Novak Stjepanović zadnji je silovao moju kćerku i ubio. Ona je pala na brata“, rekao je svjedok, koji je podnio zahtjev za naknadu štete u iznosu od 80.000 KM.
Nakon što su svjedoci saslušani, prekinut je videolink s beogradskim Višim sudom.
(BIRN)
