Prethodnih dana kolege su sa posebnom zahvalnošću i poštovanjem organizovali druženje sa našim kolegom Perom Tadićem, dugogodišnjim vozačem, koji, nakon decenija predanog rada, odlazi u zasluženu penziju.
Od početka 1996. godine, kada je počeo raditi u našoj ustanovi, bio je nezaobilazan dio tima JZU Bolnica Zvornik. U smjenama, danju i noću, po suncu, kiši, snijegu — uvijek spreman da preveze pacijenta, da bude podrška medicinskom osoblju, da reaguje brzo kada je svaka sekunda važna.
Biti vozač u zdravstvenoj ustanovi nije lako. To nije samo vožnja. To je odgovornost. To su trenuci u kojima se borite protiv vremena, kada vam je u vozilu neko kome život zavisi i od vaše vožnje. To je umor koji se ne vidi, stres koji se ne priča, i ogromna humanost koja se podrazumijeva. On je sve to nosio dostojanstveno, tiho i odgovorno.
Za sve ove godine, iza njega su hiljade prevezenih pacijenata, nebrojene ture i vožnje, brojni sati provedeni u smjenama, i ono što je najvažnije — veliko poštovanje svih nas koji smo radili sa njim.
Kroz sve ove godine promijenilo se mnogo toga: dolazili su i odlazili ljekari, mijenjali se direktori i kolege vozači, ali njegov posao i predanost ostali su isti — pomoći onima kojima je pomoć najpotrebnija.
Van posla, on je ponosni otac dvije kćerke i jednog sina, i djed šestoro unučadi, koji će od sada imati više vremena da uživaju u njegovom društvu.
Dragi kolega Pero, u ime zaposlenih u bolnici Zvornik, na čelu sa direktorom Ivanom Popovićem, zahvaljujemo Vam se za svaku vožnju, za svaku hitnu reakciju, za svaku riječ podrške i za sve ono što ste učinili da posao bude lakši i sigurniji.
Želimo Vam mnogo zdravlja, mira i sreće u godinama koje dolaze.
