Zašto je kozje mlijeko toliko cijenjeno i šta ga čini drugačijim od kravljeg
Kozje mlijeko cijenjeno je zbog svog specifičnog sastava, nutritivnih vrijednosti i osobina koje ga razlikuju od kravljeg i ovčijeg. Posebnu pažnju zahtijeva njegova prerada u sir, jer se zbog drugačije strukture mliječne masti i gruša ne mogu primjenjivati svi postupci koji se koriste kod drugih vrsta mlijeka.
Mlijeko različitih vrsta životinja koristi se od davnina, ne samo kao hrana, već i kao lijek. Da bi zadržala vječnu mladost, kraljica Kleopatra se kupala u kobiljem mlijeku, a kada bi neko smatrao da mu ništa ne fali, obično bi govorio da ima i ptičijeg mlijeka. Takođe, ne može se poreći da se kozje mlijeko smatra jednim od najvrijednijih životinjskih proizvoda sa ljekovitim svojstvima. Istraživanja su pokazala da je surutka od kozjeg mlijeka veoma efikasan lijek za plućne bolesti, žuticu, reumu i giht. Danas je nauka potvrdila da kozje mlijeko ima značajna antikancerogena svojstva. To potvrđuje i činjenica da su koze otporne na mnoge bolesti zbog izraženog imunološkog sistema. Zbog prisustva velikog broja antitijela, što je povezano sa imunološkim svojstvima, kozje mlijko se posebno preporučuje ljudima oboljelim od tuberkuloze. Takođe, u kozjem mlijeku se nalazi mnogo veći procenat vitamina A i B, kao i minerala (kalcijum, magnezijum, fosfor i hlor) nego u kravljem.
Na kvalitet kozjeg mlijeka utiče niz faktora kao što su: rasni sastav, ishrna, njega, način uzgoja, starosna dob, faza laktacije, kao i način muže. Kod nas se najčešće uzgajaju rase: domaća balkanska koza, sanska koza, fracuska i alpska koza. Među njima po proizvodnji i procentu mliječne masti i proteina u mlijeku dominira sanska rasa koza. Tokom laktacije ona daje oko 500 litara mlijeka sa oko 4,00% mliječne masti i 3,40% proteina. Da bi se kozje mlijeko sačuvalo od bilo kakvih neželjenih mirisa, poželjno je da se koze drže odvojeno od jarčeva i da se vodi računa o besprijekornoj higijeni.
Prerada kozjeg mlijeka razlikuje se od kravljeg i ovčijeg. Većina sirara prilikom proizvodnje kozjeg sira koriste istu ili sličnu tehnologiju kao i za kravlje i ovčije mlijeko. Prva i najveća greška je nepoznavanje sastava mijeka. Sirevi od čistog kozjeg mlijeka ne bi smjeli prelaziti težinu od pola kilograma, dok sirevi od miješanog kravljeg i kozjeg mlijeka (oko 30% kravlje i oko 70% kozje), smiju prelaziti težinu sira od 2 kg. Glavni razlog zašto je to tako jeste taj što je kozje mlijeko po svom sastavu prirodno homogenizovano. Čestice masti u kozjem mlijeku su raspršene u sitne globule koje plutaju u mlijeku te tako raspršene ne mogu se lančano povezivati i izaći na povšinu kao kod kravljeg i ovčijeg mlijeka. To je ujedno i razlog zašto separacija kozjeg mlijeka gledano sa tehnološke strane nije isplativa. Prema tome separacija kozjeg mlijeka stvara više štete nego koristi kod proizvodnje sira.
Mliječna mast u kozjem mlijeku ne sadrži karoten pigment, zbog čega su kozji sirevi potpuno bijele boje. Sastav mliječne masti kozjeg mlijeka, naročito je bogat kapronskom, kaprinskom i kaprilnom kiselinom, koje pri zrenju kozjeg sira pod uticajem bakterija daju najveći doprinos njegovom specifinom ukusu. Kozje mlijeko prilikom koagulacije stvara puno mekši i osjetljiviji gruš pa je i sama prerada kozjeg mlijeka puno delikatnija od kravljeg. Prilikom fermentacije kozjeg mlijeka treba imati na umu da je pad pH vrijednosti dosta sporiji nego kod kravljeg. Gruš kozjeg mlijeka, upravo zbog usitnjenosti i raspršenosti masnih globula, ne podnosi nikakav dodatni pritisak osim valastitog (samopresanje). Kada je sir u kalupima, surutka iz sirnog gruša mora se odvajati postepeno, bez dodatnog opterećenja.


Komentari (0)