Sinoć oko 21.30h, dogodila se još jedna u nizu teških saobraćajnih nezgoda, koje prate dan za nama, na auto-putu Beograd-Niš.
Kako je od ranih jutarnjih sati, ova dionica bila pod snijegom i ledom, saobraćaj se otežano odvijao zbog velikih nanosa i velikog broja saobraćajnih nezgoda.
Sandžaklija Džemal Mehović se našao na pravom mjestu u pravo vrijeme za porodicu Yildiz iz Istanbula, koja se vraćala sa odmora iz Turske.
“Krenuo sam put Niša sa svojim rođakom, gdje sam sutra trebao uzeti neke stvari za svoj kafić u Novom Pazaru. Od samog polaska bio sam nekako nervozan. Put je bio sav u snijegu i ledu. Govorio sam sebi, pa koji je istizah da večeras ideš po ovoj mećavi, no sudbina je tako htjela”.
“Negdje oko Aleksinca, primjetih automobil, koji je dolazio iz suprotne trake auto-puta, a koji se kretao haotično, iz trake u traku na toj njegovoj strani puta. Bio sam siguran da proklizava i da je u problemu. Nakon nekoliko sekundi, Mercedes sa Njemačkim registracijama je udario u bankinu sa njegove desne strane, probio je i obreo se u jarku”.
“Vidjevši šta se dogodilo, ja i moj rođak smo zaustavili naše vozilo i trčeći se zaputili ka Mercedesu, sa suprotne strane. U mukom mraku, tridesetak metara od auto-puta, čuli smo krike sa zadnjeg sjedišta, dok se naprijed ništa nije čulo”.
“Najpre otvorih vozačeva vrata i vidjeh da je čovjek bez svijesti. Izvukoh ga napolje i izvadih mu jezik, jer ga je progutao, kako bi naš narod rekao i počeo se gušiti. Kada vidjeh da dolazi sebi, prebacih se na suvozačevo sjedište. Tu je bila njegova supruga bez svijesti također. I nju izvukoh napolje i snijegom je počeh umivat i kvasit lice. Nakon nekih dva minuta i ona dolazi sebi”.
“Moj rođak se pobrinuo za djecu sa zadnjeg sjedišta. Pružio im je svu pomoć i govorio im je da su babo i majka živi”.
“Tek nakon pet, šest minuta saznadoh da je porodica iz Turske i da su sa prezimenom Yildiz. Čovjek me je grlio i ljubio kao i mojeg rođaka. Djeca i žena također. Plakali su i smijali se. Tu smo se i upoznali, razmijenismo i vizit karte. Mi srećni i nekako pozitivno usplahireni a tek oni”?
“Ubrzo je pristigla i druga pomoć od onih koji su bili na putu, donosili su ljudi vidu, sokove, čajeve iz termostata, hranu i ćebat. Mi se poselamismo i pozdravismo sa svima, sa abijem i ablom, njihovom djecom i krenusmo put Niša, a oni ostadoše čekati Hitnu pomoć, koja je trebala stići na licu mjesta, za 40 minuta”. (S.D)
(sandzaklive.rs)
