1. Čitanje sastava na poleđini tegle meda prvi je korak koji pomaže u odabiru kvalitetnog čistog meda koji u sebi ne sadrži aditive. Proizvođači moraju naznačiti sastav meda i njegov postotak u količini.
2. Prirodni med nije ljepljiv, testiranje je moguće ako malo meda protrljate između prstiju, pravi med trebao bi se upiti u kožu. Ako masa trljanjem postaje ljepljiva, znači kako takav med sadrži šećer ili umjetne zaslađivače.
3. Nekoliko kašika meda stavite u posudu i potom ga zagrijte na visokoj temperaturi u mikrovalnoj pećnici. Pravi med će se karamelizirati, dok će lažni postati pjenast i prepun mjehurića.
4. Nekoliko kapi meda na papirnatom ubrusu također otkriva čistoću sastava. Naime, ako med nakon nekog vremena ne probija papir, znači kako je čist. U protivnom, onaj koji sadrži vodu u svom sastavu, probit će papir nakon samo nekoliko sekundi.
5. Trik kojim se pčele služe u odbrani od nepoželjnih gostiju u svojoj košnici, kao što su mravi, siguran je test na ispravnost meda. Stoga, jednostavno, malo meda treba staviti u blizini mrava, ako je prirodan, mravi će ga zaobići.
6. Voda pomiješana s čistim medom, najlakši je indikator sastava meda, čisti med u vodi će se zgrudati i pasti na dno čaše, dok će se lažni početi otapati.
7. Bockanje u ustima i osjećaj spaljenog jezika uzrokuje čisti prirodni med, dok lažni nema takav učinak na nepce.
8. Med namažite na krišku hljeba, ispod čistog hljeb će postati tvrd, dok će lažni navlažiti površinu, naravno zbog količine vode u svom sastavu.
9. Pomiješajte malo meda sa žumancem. Ako je med čist, kada istučete žumance, izgledat će kao da je kuhan.
10. Čisti med s vremenom se kristalizira, lažni i nakon podužeg pohranjivanja zadržava tekući sastav poput sirupa.
