Vlastita sreća Podrinjaca je u humanosti i pomoći drugima. To, između svega ostalo, je ono što ih posebno krasi. Uvijek su spremni pomoći, pa koliko ko može, jer ističu da i osmijeh i lijepa riječ je sadaka, a to je u krajnjem slučaju, neka vrsta pomoći.
Navedenu tvrdnju, svojim humanim gestom, danas je potvrdio još jedan Podrinjac, Zvorničanin Dževad Hasanović sa porodicom.
Naime, on je za potrebe kuhinje Regionalnog odbora “Merhamet” Tuzla, donirao 2.140 obroka, odnosno broj obroka koji se u ovoj kuhinji svakodnevno sprema. Na taj način uveliko je olakšao rad kuhinje “Merhameta, koji ponajviše i zavise od ovakvih i sličnih vrsta pomoći. Obroci se dijele prevenstveno starijim i iznemoglim osoba ali i svima onima koji su potrebi za ovakvom vrstom pomoći.
Ko je Dževad Hasanović?
On je 53-godišnjak porijeklom iz mjesta Kadrići u okviru mjesne zajednice Liplje – Zvornik, a trenutno sa porodicom živi u Simin Hanu, gdje posjeduje 12 plastenika. U istima, uz sve certifikate, uzgaja čistu organsku hranu, koja je nadaleko poznata, kako na prostoru Tuzle, tako i mnogo šire.
Hasanović ne krije da je imanje stekao uz težak i mukotrpan rad, ali zahvaljuje prvenstvno Bogu na zdravlju i nafaci koju im je podario, a samim time i omogućio da i on sa porodicom dođe u priliku da može pomoći druge.
–Bio sam teško ranjen na početku ratu u Liplju. Iz Podrinja sam prebačen u Tuzlu. Borili su mi se za život. Dobio sam i ponudu da idem u inostranstvu na dalje liječenje, ali sam odbio. Kao i svi protjerani sa svojih imanja “potucali” smo se po tuđim kućama, štalama. Jedno vrijeme živjeli smo i kući u kojoj su ispod nas bila goveda. Sve to čovjeka ojača i daje mu volju da krene naprijed, ka boljem. To se može samo postići uz pošten i mukotrpan rad. Naš radni dan bukvalno traje 24 sata.
Veliku podršku u poslu daje mu porodica, a posebno supruga Sadija sa kojom je prošao, kako ono najteže, tako i ono najbolje. Pored 12 plastenika, trenutno posjeduju i stado od oko 150 ovaca.
Kao što kaže jedna poslovica: “Vlastita sreća i radost je nemoguća bez sreće drugih ljudi.“ To znači da čineći drugima dobročinstvo, ustvari činimo dobro sebi, jer u tom trenutku osjećamo sreću onih kojima smo dobro učinili, pa se zbog toga i naša sreća povećava, a plodove učinjenog dobra nalazimo u svojim dušama, odgoju i osjećajima.
(Podrinjemedia)
