Državno tužilaštvo je na suđenju za zločin počinjen u Zvorniku u završnoj riječi naglasilo da je tokom postupka van svake razumne sumnje dokazalo krivicu Sakiba Halilovića i Elfete Veseli.

halilovic veseli

Tužilac Miroslav Janjić kaže da je krivnja dokazana i van svake logične sumnje i da nijedna činjenica iz optužnice nije ostavljena a da nije potkrijepljena svjedocima i dokazima, odnosno da je Veseli bila pripadnica jedinice Sakiba Halilovića Kibeta i da je ubila 12-godišnjeg dječaka srpske nacionalnosti Slobodana Stojanovića.

Nesporno je, prema Tužilaštvu, da je sa područja koje je kontrolirala Vojska Republike Srpske (VRS) u rejon Kamenice gdje je bila Armija BiH došao dječak srpske nacionalnosti, iako je bilo više verzija o njegovom dolasku na to područje.

“Ubistvo djeteta ni na bilo koji način nije povezano sa vojnom nuždom. Evo i da je dijete bilo špijun, kako tvrde neki svjedoci, to nije opravdanje za ubistvo. Više je nego nesporno da je dijete ubila Veseli, a da je Halilović komandovao jedinicom kojoj je ona pripadala”, ističe tužilac.

Prema njegovim riječima, svjedok S1 je ispričao da je s nekoliko metara udaljenosti gledao kako je Veseli bila iznad djeteta, udara ga nožem, potom mu puca u glavu, a poslije mu je tijelo zamotano u plavi mantilić.

Te navode, nastavlja tužilac, potvrdio je nalaz obdukcije, ali i iskazi ostalih svjedoka koji su čuli da je Veseli ubila dijete i članovi porodice koji su izvršili identifikaciju.

“Ovo je jedan od rijetkih predmeta ratnog zločina gdje su iskaz svjedoka i nalaz vještaka saglasni. Može li biti slučajnost da svjedok vidi četiri materijalne činjenice, a da to u nalazu potvrdi vještak, bez da je bilo teoretske činjenice da se njih dvojica sretnu”, kazao je tužilac.

Naglasio je i kako je nesporno da je postojala jedinica Halilovića, da je optuženi s grupom od 25 do 30 ljudi došao na to područje i da je dijete od svog dolaska do zadnjeg dana života boravilo sa pripadnicima jedinice, a neki svjedoci su ubijenog viđali u kući koju je koristio optuženi, a neki da se u tom objektu razgovaralo o sudbini djeteta.

“Halilović nije poduzeo niti jednu radnju da istraži šta se desilo s tim djetetom. Nije nikog izvijestio da je dijete u jedinici, da je maltretirano, da se priča da ga je ubila Veseli, a nije vojno neuk. U najmanju ruku je morao znati da o ubistvu djeteta mora nekoga obavijestiti”, navodi Janjić.

Svjedoci su, nastavlja tužilac, potvrdili da je optuženi imao jedinicu, da je bio njen komandant, iako Tužilaštvo ne spori probleme s vojnim uređenjem, ali o ubistvu djeteta je mogao, ako ne 1992., obavijestiti naredne godine ili nakon završetka rata.

Rekao je i kako Odbrana nije uspjela opovrgnuti nijednu tezu Tužilaštva i da nikakva nedosljednost ne postoji među provedenim dokazima Optužbe.

U optužnici je navedeno da Halilović kao komandant Diverzantskog voda združenih jedinica Liplje – Kamenica nije poduzeo radnju obavještavanja nadređenih niti da se kazni ubistvo 12-godišnjeg dječaka u zaseoku Bajrići, za šta se tereti Veseli.

Nastavak suđenja je 29. marta, kada je planirano da završne riječi iznese Odbrana.

(Birn.ba)