Migranti u Bosnu i Hercegovinu dolaze iz Srbije, raznim putevima, te kreću, prema samo njima razumljivoj ruti, uglavnom prema Krajini.
No, manje se priča o sve većem problemu, dolasku migranata u Tuzlu. Tu stižu, čini se, opasnijim i težim putem iz Srbije.
„Avaz“ saznaje da pod okriljem mraka, u najstrožoj tajnosti prelaze Drinu. Očevici kažu da čamci cijelu noć krstare s jedne na drugu obalu Drine.
Rizičan put
Javna je tajna da se prelazi divljom stazom u blizini graničnog prijelaza Šepak, na mjestu gdje se sa srbijanske strane odvaja stari put za Banju Koviljaču, zatim preko željezničkog mosta u Karakaju te u samom Zvorniku, u blizini hidrocentrale.
Pune ruke posla imaju krijumčari, koji kod Šepka dočekaju migrante i dovedu ih u blizinu bošnjačkih sela i tu ostave.
– Većina ih i ne zna gdje su došli. Na putu prema Tuzli noće po šumi, u napuštenim kućama. Mi sa zvorničke strane često gledamo kako u Malom Zvorniku po cijeli dan migranti sjede uz obalu Drine, čekajući noć da se čamcem prebace u Zvornik. Gledamo kako pored njih patroliraju vozila granične policije Srbije, ali niko ih ne dira – kaže „Avazov“ izvor iz Zvornika.
Niko ne zna koliko migranata zauvijek ostaje na putu, ko ih prevozi, kakvi su rizici vožnje po nabujaloj Drini.
Građani su na nogama, a institucije spavaju. Tako bi glasila definicija stanja u kojem se trenutno nalazi Tuzla, čijim ulicama svakodnevno tumaraju stotine migranata pridošlih iz raznih zemalja svijeta, među kojima je i znatan broj djece, trudnica, bolesnih.
Samo u petak u Tuzlu je stiglo novih 200 migranata. U subotu se broj povećao za još 70. Nakon što su evidentirani, njihova sudbina, kao što je to slučaj od početka migrantske krize, isključivo je prepuštena dobrim ljudima Tuzle i ulici. Interes gradskih i kantonalnih institucija za smještaj, hranu ili bilo kakvu drugu pomoć, jednostavno, ne postoji.
Spas i adresa
– Svi su iscrpljeni i gladni. Ima ih koji nisu jeli dan ili dva. Većina je bez adekvatne obuće, odjeće. Mnogi su bolesni, nervno rastrojeni. Neke od njih, posebno porodice s djecom, zahvaljujući pomoći dobrih Tuzlaka, smještamo u pristojne uvjete da prenoće, okupaju se. Iskreno, na osnovu svega šta sam se posljednje godine nagledao, prestrašen sam šta će se dešavati u Tuzli – kaže za naš list poznati tuzlanski fotoreporter i neumorni volonter Senad Pirić Čupo.
Pirić i kolega Nihad Suljić te izvjesni Muhamed efendija i još nekoliko volontera trenutno su jedina adresa i spas migrantima u Tuzli. Oči zatvaraju i Crveni križ i druge humanitarne organizacije.
Dolaze čak i iz Vijetnama
– Migrantske priče su zastrašujuće. Znatan broj njih pretučen je u zemljama iz kojih su ušli u BiH, mnogi su opljačkani. Varaju se oni koji misle da su migranti samo muslimani. Ima i katolika, budista. Dolaze iz Libije, Alžira, Maroka, Tunisa, Irana, Iraka, Sirije, Pakistana, Palestine, ali i iz Eritreje, Nepala, a neki čak i iz Vijetnama – navodi Pirić.
Iz pravca Zvornika i Bijeljine i jučer su stigle nove grupe migranata. Oči tuzlanskih volontera ponovo su uprte u tuzlanske pekare, prije svih pekaru „Kabil“, koja mjesecima hrani gladna migrantska usta.
(Avaz)
