Prirodni saveznici u plastenicima: Kako korisni insekti spašavaju povrće u Semberiji? (FOTO)
Korištenje prirodnih neprijatelja u zaštiti povrća od štetočina ima brojne prednosti pa je sve prisutnije u plasteničkoj proizvodnji u Semberiji.
Dragan Tomić iz Crnjelova i ove godine će, kao i prethodne dvije, u 30 plastenika zaštititi papriku od tripsa korisnim insektima, što, kaže, ima brojne benefite.
– Jedna je predatorska grinja koja uništava tri stadijuma tripsa – jaja, larva, lutka i orius koji uništava odrasle jedinke. Malo je specifično i teško s tim raditi. Oni samo suzbijaju trips, a imamo drugih insekata koji nam zadaju probleme i onda se mnogo sužava spektar zaštite hemijom. Korisni insekti su veoma osjetljivi na hemijska sredstva pa se mora voditi računa. Hemija se koristi samo u krajnjoj nuždi – objašnjava Dragan, napominjući da na ovaj način dobija mnogo zdravije plodove.
Zbog manjka radne snage povrtari često nisu u mogućnosti da pravovremeno zaštite povrće hemijskim sredstvima, korisni insekti sav posao obave sami. Štete od tripsa koji može potpuno da uništi papriku svode na minimum.
– Ne suzbije ga sto posto, drži ga pod kontrolom da pravi minimalne štete, nije jeftino mora da se vodi računa o primjeni pesticida, insekticida. Postoje sredstva koja zaostaju više godina u zemljištu koja im smetaju mora dobro da se vodi računa o tome – kaže Dragan za portal InfoBijeljina.
Biološkom kontrolom može se zaštititi i paradajz od tute absolute – moljca koji je došao iz Južne Amerike i koji u prirodi ima više od 200 biljaka domaćina.
– Ženki se ne dozvoljava da prepozna mjesto gdje će da snese jaja i ona leti. Umjesto da 200 jaja snese na 200 biljaka i plodova ona to uradi na jednom mjestu tako da se tu smanjuje šteta – objašnjava Stevo Mesarović, inženjer poljoprivrede.
Neki insekti sada godišnje imaju 10,11 generacija za razliku od nekada kada su postojale tri-četiri. Povećan je broj tretmana pa su sve veći i troškovi zaštite, dok je radnika sve manje. Zato je neophodno mijenjati tradiciju.
– Ko počinje da radi u plastenicima od nule, ulaganja u opremu, specijalne aplikatore toliko je skupo da imate besplatnu biološku zaštitu narednih osam godina – ističe Mesarović.
Prirodni neprijatelji, nažalost, ne postoje za tzv. smrdibube koje su u prirodi prisutne na 280 biljaka i invazivnije su nego na terenu odakle su potekle.
– U zasadu oraha u proljeće kreću mladi listovi, smrdibuba skine 30 posto lisne mase, morali bi prskati svaka tri dana što nije rentabilno, nemate vremena za to i onda se uradi preparat folijarno đubrivo, biostimulator na bazi smola koji prihranjuje biljke, a uništava smrdibube – kaže Mesarović za InfoBijeljinu.
Biološki preparati nisu kompletna zamjena za hemijske pesticide, ali značajno unapređuju cjelokupnu zaštitu bilja. Moguće ih je upotrijebiti za suzbijanje svih štetnih organizama u voćnjacima, vinogradima, zaštićenim i skladišnim prostorima, a manje su pogodni u ratarskim usjevima.
