Ali ono što vjerovatno niste znali jeste kako je ovo popularno egzotično voće nastalo. Iako je danas najpoznatiji u mediteranskoj i zapadnoj kuhinji, limun nije bio široko korišćen u Evropi sve do srednjeg vijeka. U počecima svog postojanja limun je bio izuzetno rijetka i cijenjena voćka, piše Index.hr.
Kako je nastao limun
Ukrštanje gorke narandže i citrona vjerovatno se dogodilo na tom području prije više od hiljadu godina.
Inače, citron (Citrus medica) mu daje intenzivan miris i deblju koru, dok gorka narandža daje kiselost i sočnost.
Plod citrona je veliki, izdužen i može imati neobične “izrasline”. Kora mu je veoma debela, a iznutra ima malo soka – nije sočan kao limun.
Intenzivno miriše i često se koristi zbog korice, u poslastičarstvu ili za kandiranje, prenosi Nova.
U Hrvatskoj nije uobičajen, ali se može uzgajati u toplijim krajevima – posebno na jadranskoj obali.
Neki ljudi ga uzgajaju u baštama ili plastenicima kao egzotičnu biljku. Ne prodaje se redovno, ali se povremeno može naći na pijacama – posebno u Dalmaciji.
Ova kombinacija dala je voće sa karakterističnom kiselkastom i osvježavajućom notom po kojoj je toliko prepoznatljiv – limun koji poznajemo.
Ukrštanje ove dvije biljke nije se dogodilo prirodnim putem – uzgajivači citrusa su odigrali ključnu ulogu u razvoju limuna kakvog danas poznajemo.
U Ameriku je stigao tek u 16. vijeku
Nakon što je limun nastao u Aziji, počeo je da se širi na zapad. U 7. i 8. vijeku, limun su počeli da gaje arapski trgovci i osvajači, a zatim se raširio Mediteranom.
Arapi su prvi donijeli limun u Španiju i sjevernu Afriku, a portugalski i španski istraživači su ih donijeli u Ameriku tek u 16. vijeku.
Već tada je limun postao medicinski važan – znalo se da je bogat vitaminom C, koji je spriječavao skorbut među mornarima.
(Nova.ba)
