Te ljetne večeri, u porodičnoj kući u naselju Džamdžići, svirepo je ubijena šesnaestogodišnja Meliha Durić. Tog kobnog dana, u pratnji oca i mlađeg brata, prvi put se nakon izbjeglištva iz 1992. godine vratila da obiđe svoj predratni dom. Nažalost, njen prvi poslijeratni povratak u rodni grad bio je ujedno i njen posljednji.
Nešto prije 23 sata, tišinu je prekinuo snajperski hitac koji je Melihu pogodio dok se nalazila u sobi. Balistička vještačenja kasnije su potvrdila da je smrtonosni metak ispaljen s krova obližnje, ratom razrušene kuće.
Kontroverzna istraga i oslobađajuće presude
Istraga o ovom zločinu od samog početka bila je prožeta sumnjama. Slučaj je vodila policijska ekipa na čelu s tadašnjim načelnikom Centra službe bezbjednosti Zvornik, protiv kojeg je kasnije podignuta optužnica za ratne zločine. Iako je tokom istrage na području Vlasenice pronađena puška koja je balistički savršeno odgovarala onoj iz koje je pucano, pravda je izostala.
Osoba osumnjičena za povezanost s tim oružjem branila se alibijem da je puška u vrijeme ubistva bila kod mehaničara na popravci, što je sam mehaničar demantovao. Uprkos čvrstim indicijama koje su upućivale na organizovano ubistvo, optuženi je 2004. godine oslobođen. Od tada, ozbiljna istraga o ovom slučaju faktički ne postoji.
Da napad nije bio izolovan incident, potvrđuje i jeziv podatak da je samo dva mjeseca prije ubistva, iz potpuno iste puške i s iste lokacije, u istoj toj sobi ranjen još jedan povratnik. Sve ukazuje na to da je riječ o sistematskom i pažljivo isplaniranom teroru nad povratnicima.
Politička pozadina i mračni planovi
Godinama kasnije, na vidjelo su isplivale informacije o dubljoj političkoj pozadini zločina. Prema svjedočenjima koja su dostavljena istražnim organima, ubistvo Melihe Durić osmišljeno je kao provokacija u režiji tadašnjih struktura vlasti RS-a, tempirana upravo na dan srebreničke komemoracije. Prvobitni plan navodno je bio usmjeren na Bratunac ili Srebrenicu, ali je zbog jakog prisustva međunarodnih snaga preusmjeren na Vlasenicu.
Isti izvori navode da je akciju koordinirao tadašnji ratni komandant lokalne jedinice, koji je tajno boravio u okolini Vlasenice, iako se zvanično vodio kao bjegunac u Srbiji. Kao direktni izvršioci spominju se bivši pripadnici zloglasnog 10. diverzantskog odreda, od kojih se jedno ime kasnije spominjalo i u sudskim procesima za genocid u Srebrenici.
Uprkos novim dokazima i brojnim apelima, Tužilaštvo šuti, a nove optužnice nema. Porodica ubijene djevojke već godinama upozorava da lokalne institucije znaju ko su odgovorni. Njen otac, iscrpljen dvodecenijskom borbom sa sistemom, nedavno je priznao da je izgubio vjeru u pravdu, ali da ga i dalje proganja samo jedno, želja da sazna zašto mu je ubijena kćerka.
/klix.ba/













